Krotka se buni

Godina proizvodnje: 2022

Broj muških likova: 4

Broj ženskih likova: 5

Broj likova neodređenog spola:

Autorska prava: sva prava pridržana

Likovi:

KROTKA, 17
ON, u četrdesetima
TETA, kasne pedesete
LJUBAVNIK, 45
NEPOSLUŠNI KOR ŠKOLARACA, 17–18 INSPEKTOR
PROFESORICA
ČASNA SESTRA
ŽENSKI GLAS
BESKUĆNIK

1. Uvod u fantastičnu realnost

Krotka se javlja iz svijeta mrtvih.
Svjetla su na njoj. Blijedoj, nježnoj, istodobno živoj i neživoj.
Prati je Neposlušni kor školaraca koji prekida njezine iskrzane misli, ubacuje joj se u monologe, smije joj se ili ponavlja njezine riječi. 
KROTKA: Ovo nije fan fiction 17-godišnjakinje koja je završila tragično. Ovo nije idealizacija jedne mlade smrti. Ovo nije nečiji fetiš. Ovo je moja fantastična realnost. Možda je materijal za roman.
ŠKOLARCI:
Ne, ne, teen film.
Bolje Netflix seriju.
U nastavcima.
Podcast.
To je za podcast.
Ne, predstavu.
Tragediju.
KROTKA: Možda nije nizašto, jer koliko je cura kao što sam ja? Mirnih, pristojnih, krotkih...
ŠKOLARCI:
Krotkih!
KROTKA: Uglavnom, anonimnih. Pisci su voljeli pisati priče o njima. Smrt je inspirativna. Pogotovo kada se za nju odluči mlada djevojka.

2. Školske gadosti

Scena se pretvara u školu. Neposlušni školarci sjednu u klupe. Krotka je u zadnjoj klupi. Profesorica piše po ploči.
PROFESORICA: Fjodor Mihajlovič Dostojevski. Što smo trebali pročitati?
ŠKOLARCI: Onu plavu knjižicu.
PROFESORICE: Preciznije.
ŠKOLARCI: Malu plavu knjižicu.
PROFESORICA: Kratke novele. Nabrojite neke.
ŠKOLARCI:
Bijele noći!
Ono sa snom...
Njetočka...
Nijetočka.
Netočka...
Onaj smiješni čovjek...
Krotka.
PROFESORICA: Čitali ste Krotku. Ajmo, dignite ruke tko je čitao. Jedan... Dva... Pet... Pet. Samo pet.
ŠKOLARCI: Buuu!
PROFESORICA: Kada je napisana?
ŠKOLARCI:
Prije sto godina.
Više...
Dvjesto...
Stopedest...
Matematika, džizs.
KROTKA: 1876.
ŠKOLARKA: Štrebsa alert!
PROFESORICA: Krenimo od forme. Kakva je forma? ŠKOLARCI: Skroz zbrčkana.
PROFESORICA: Zbrčkana?
ŠKOLARCI:
Lik ne zna što priča. Ono, sve je isprekidano.
Profesorice, jel’ to pedo priča?
Disturbing.
Ona maloljetna, a njemu je koliko?
Može joj bit’ tata.
DILF!
A još su bili u braku.
LMAO.
Lik voli piletinu.
(Krotka diže ruku.)
PROFESOR: Dosta! Vratimo se na formu. Ti si htjela nešto reći. KROTKA: Pisac eksperimentira s pripovjedačem.
ŠKOLARCI: Eksperimentiraaa...
PROFESORICA: Nastavi!
KROTKA: Pripovijedanje podsjeća na stenografske zapise ili, možda bolje, struju svijesti muža ubijene djevojke, zato je sve nelinearno. ŠKOLARCI: Nelinearno, uau! Vokabular!
PROFESORICA: Tko se navodi kao uzor u tom postupku?
KROTKA: Victor Hugo.
ŠKOLARCI:
Prestani se praviti tako pametna.
Stvarno prestani, sad svi mi ispadamo budale.
Ja nisam budala.
PROFESORICA: Tišina. Tko je bila Krotka?
KROTKA: To pokušava shvatiti i sam protagonist. Nismo saznali puno o njoj, jer je sve iz njegove vizure. Zapravo, čini se da je ona više kao objekt njegove žudnje. On projicira sve što bi ona mogla biti, pokušava opravdati sebe i nju, ali nikad ne saznajemo pravi motiv njenog samoubojstva. Krotka ostaje krotka.
PROFESORICA: Krotka ostaje krotka?
KROTKA: Mogla se pobuniti, ali nije – i to je njezina tragedija, iako mi se čini da se pisac više bavio njegovom tragedijom. A što je s Krotkom? Gdje je njezin glas?

3. Samoubojstvo

Na sceni se pojavljuje Inspektor. Zajedno s nesanicom i previše stvari koje ga zatrpavaju. Preslušava audiozapise, mučeći samog sebe. Krotka je neprestano kraj njega. U njegovim mislima i u njegovu osobnom prostoru.

INSPEKTOR: Vrijeme smrti: 00:22. 28. srpnja 2022. Slučaj Krotka. KROTKA: Škola je završila; čekalo me svašta, zapravo ništa posebno. Asfalt je bio topao. Pokraj mene lokva krvi i mobitel s razbijenim staklom. Kasnije će inspektor kopati po mojim stvarima, pokušat će shvatiti što se dogodilo. Zanimat će ga moji profili, chatovi, kontakti –
INSPEKTOR: 130 brojeva.
KROTKA: Moja preteška fotogalerija –
INSPEKTOR: 6 gigabajta, treba se sve pročešljati.
KROTKA: Sve što je ostalo iza mene.

4.Profesorica

U učionici. Inspektor i Profesorica su sami. Krotka promatra scenu distancirano, kao gledateljica.
INSPEKTOR: Kakva je bila?
PROFESORICA: Odlična učenica, pametna, bistra. Malo povučena, u svom filmu. Nikad nismo imali problema s njom. Jedino...
INSPEKTOR: Što?
PROFESORICA: Zabrinula sam se kad sam vidjela njezine crteže. Mislila sam da nije ništa, da tako crta njena generacija... Ali ne, samo su njeni iskakali.
INSPEKTOR: Mogu vidjeti?
PROFESORICA: Da. Samo malo, spremila sam ih u ladicu...
INSPEKTOR: Polako.
Profesorica mu pruža crteže.
PROFESORICA: Pogledajte.
INSPEKTOR: Zabrinuli su vas?
PROFESORICA: Mračni su. Krvoločni, puni beznađa, kao da je htjela uništiti papir grubim, agresivnim potezima. Vidite oči.
INSPEKTOR: Krvave suze.
PROFESORICE: Kad pogledate bolje, imaju neki sjaj, puno boja, šljokice. Kao da je idealizirala patnju. Oprostite, ne mogu gledati ovo.
INSPEKTOR: Bila je depresivna?
PROFESORICA: Moguće. Nikad nije tražila pomoć. Nije govorila o sebi. Da je govorila, da je htjela pomoć, ovo bi se spriječilo. Napravila bih nešto.
INSPEKTOR: S kim se družila?
PROFESORICA: Nije imala svoje stalno društvo, nije se uklapala u razred, često je bila sama.
INSPEKTOR: A izvan škole?
PROFESORICA: Ne znam, stvarno ne znam. Čekajte, vi mislite da se nije ubila? Da je netko kriv za ovo?
INSPEKTOR: Ne mogu ništa reći.

5. Norijada

Povratak na tjeskobnu svakodnevnicu Inspektora.
KROTKA: Najviše od svega zanimale su ih moje audiosnimke. Voice memos. Čudan osjećaj. Netko ti kopa po mozgu. Ti ne možeš ništa. Inspektor secira fragmente mog života. Kasno je. Ne spava. Može zaspati samo uz tri diazepama, pivo i neki loš sitcom u pozadini. Mrzi svoj život, ali voli posao. Ja sam mu nova prijateljica iz svijeta mrtvih.
INSPEKTOR: Da vidimo što si snimila –
(Rekonstrukcija događaja. Pojavljuje se Neposlušni kor školaraca. Plešu, pjevaju, vesele se, pijani i bezbrižni.)
KROTKA: 25. svibnja 2022. Norijada. Svi se zabavljaju osim mene. Ne volim gužve. Slavlja. Velika okupljanja. Ne volim puno ljudi na istom mjestu. O čemu da razgovaramo? Ne ide mi small talk. Velike teme su pretenciozne. Ne podnosim hormone u zraku, previše je to energije koja se naglo oslobađa. Eksplozija dovodi do katastrofe. Prolazim ulicom, gledam u mobitel, pa u pod, pa opet u mobitel – čudo da nemam skoliozu – pa u mobitel, pa u pod, pa opet u mobitel. Instagram feed:
ŠKOLARCI:
Gotovo je gotovo!
Gotovo je gotovo!
Woooohooooo!
(Pjevaju pijani.)
Sviiićeee sokoloviiiiI!
(Neka trap glazba.)
KROTKA: Gasim Instagram.
(Školarci se razbježe. Nema ih na sceni.)
KROTKA: Prolazim pokraj njegovog birca. Birc s blještavim natpisom:
HRAM. Sve boje euforije. Stanem nakratko. Produžim. Onda se okrenem. I dalje blješti. Nepodnošljivo. Vraćam se. Nešto me vuče njemu. Uđem u birc. Moram proslaviti. Norijada je.

6. Gin tonic

Blještavilo kvartovskog birca. On primjećuje Krotku za šankom.

ON: Što piješ?
KROTKA: Gin.
ON: Gin? Daj osobnu.
KROTKA: Unutra je svjetlucavo. Zlatni anđeli, zlatna bogorodica, zlatni lusteri, masivni kožni namještaj. Jedan od njegovih poslovnih pothvata i crtica na Linkedinu. Volio je osvajati kvart – ulicu po ulicu. Pričalo se da je ova ulica, u kojoj je birc, cijela njegova. Predstavljao se kao:
ON (kao na pressici): Poduzetnik, CEO, vlasnik nekoliko zalagaonica, mjenjačnica, casina, apartmana i, odnedavno, birca.
KROTKA: Nitko nije mogao točno definirati što je on, ali svi smo ga znali. Mimoilazili smo se po kvartu. On bi pogledao u mene, kao da sam mu poznata. Ja bih kasnije o tome razmišljala. Što sam drugo mogla raditi između školskih satova.
ON: Došla direkt iz školske klupe u birc.
KROTKA: Za dva mjeseca punim osamnaest.
ON: Pravila su pravila. Što ćemo onda, neki sok?
KROTKA: Svejedno.
ON: Pago sa šlagom?
KROTKA: To netko na ovom planetu pije?
ON: Boomerska fora. Kužiš?
KROTKA: Ne.
ON: Probao sam. Nemoj osuđivati, pliz. Imamo i smoothieje. 100% natural. Organic.
KROTKA: On koristi engleski da bi bio kul. Vjerojatno prosljeđuje memove s Chuckom Norrisom iz prahistorije i fore s 9Gaga i misli da je moderan. A možda se i smije svojim vicevima.
ON: Maturanti divljaju na ulicama, a ti sjediš ovdje, što nisi s njima? KROTKA: Ne zanima me to.
ON: Zanima te sjediti u bircu u neko sumnjivo vrijeme. Ovo nije baš neko mjesto za cure k’o što si ti.
KROTKA: Kakva sam ja?
ON: Ne znam, pristojna, mirna cura. Krotka.
KROTKA (smije se): Krotka.
KROTKA: Ima nekoliko sijedih, ali ne izgleda staro. Nemam pojma koliko mu je. Na nekog mi liči, ali ne znam točno na koga. Kao da sam ga negdje vidjela. Znam, liči mi na nekog glumca iz crno-bijelih filmova koji su naknadno obojeni, pa izgledaju pretjerano uglancano, savršeno. Fit je. Vidi se da trenira. Zamišljam ga u gymu koji izgleda kao svemirska kapsula, i strašno je nesretan i sam. Blješti mu sat. Omega ili nešto s reklame iz shopping malla.
ON: Što radiš ovdje?
KROTKA: Čekam da prestane kiša.
ON: Stvarno?
KROTKA: Pa neću čekati u nekom haustoru.
ON: Možeš doma.
KROTKA: Doma je bučno.
(Krotka svako malo dobiva notifikacije na mobitelu.)
ON: I ovdje je bučno.
KROTKA: Ne kao doma. A nekad mi smeta i buka u glavi. Znate na što mislim?
ON: Možda?
KROTKA: Je l’ vama kad tutnji i bubnja u glavi?
ON: Od čega?
KROTKA: Od svega. Od života, ljudi, viška informacija. Nekad mislim da ću skroz poludjet’.
ON: Premlada si da budeš tako mračna.
KROTKA: Dajte mi razlog da ne budem.
ON: Imam puno razloga. Recimo, sve lijepo što te čeka.
KROTKA: “Svijetla budućnost je pred tobom.” Tako nešto?
ON: Da.
KROTKA: To piše na svakom drugom oglasu za profesionalnu orijentaciju. Kao da mi znamo kako ćemo se orijentirati. Nemam kompas. Ne znam što me čeka. Sve je ionako teški shit.
ON: Da prestaneš skrolati po mobitelu, vidjela bi više vrijednih stvari oko sebe. Nema tih tvojih notifikacija, smetnji, distrakcija.
KROTKA: Trebam distrakciju.
ON: Koliko ti je puta zazvonio mobitel otkako pričamo? Ne brojiš više, je l’? Od toga se poludi. Koliko nepotrebne polifonije.
KROTKA: Samo hoću da jedna buka utiša drugu.
ON: Zvučiš k’o da objavljuješ depresivne citate na Instagramu. KROTKA: Ne zvučim valjda tako patetično.
ON: Ne, ne, nego, djeluješ mi onako... umjetnički.
KROTKA: Zbog čega? Tri pramena u boji?
ON: I to, i taj tvoj stil, te šljokice, sve nešto fluorescentno, neka japanska cyberpunk furka.
KROTKA: Japanska cyberpunk furka...?!
ON: Znam i ja nešto. Anime, mange, ludi uvrnuti stripovi. Jel’ tako? To je tvoja spika? (Kratki muk.) Okej, prestat ću biti dosadni boomer. KROTKA: Niste boomer. Moja teta je boomerica, znam što je to.
ON: A da? Što?
KROTKA: Fotke na Fejsu s cvijećem u kosi, golubicama, kaficama, uz svjetlucav font koji kaže: “PRIJATNO”. A nitko je ne doživljava. Čak ni njezin novi dečko. Tužno. Sve što ona želi, to je pažnja.
ON: Svi želimo pažnju, to je normalno.

7. Muke po teti

Učmala neuredna soba. U pozadini reality na TV-u. Izvana buka, promet i urlanje klinaca.
TETA: Nije te bilo cijeli dan. Jesi zaglavila na norijadi? KROTKA: Nisam bila na norijadi.
TETA: Gdje si onda bila?
KROTKA: Nigdje.
TETA: Nigdje? Zvala sam sve iz razreda po redu i nitko ništa ne zna. KROTKA: Sad sam ovdje, okej?
TETA: Možeš mi barem odgovoriti na običnu poruku.
LJUBAVNIK: Pusti je, draga.
KROTKA: Nisam skužila poruku.
TETA: Jesi. Bila si online. Pisalo je na Viberu. (Izgovori “po vuku.”) 
LJUBAVNIK: Vajber...
TETA: Šuti!
KROTKA: Teta. Pila si.
TETA: Izmišljaš!
KROTKA: Na stolu je boca.
TETA: Što?
KROTKA: Prazna.
TETA: Što i da jesam pila, to je zbog tebe. Gdje si bila?
KROTKA: Nije važno.
TETA: Smrdiš po dimu.
LJUBAVNIK: Ajde, Olga, pusti malu nek’ živi, nek’ se zabavlja. Pitat će je starost gdje je bila mladost.
TETA: Nemoj je braniti!
LJUBAVNIK: Oprosti, Olga, samo konstantiram.
TETA: Nemoj konstantirati.
KROTKA: Teta je našla novu ljubav preko OKCupida. Nakon dvadeset i nešto neuspjelih dejtova i kvaziveza, došao je gospodin savršeni.
LJUBAVNIK: Miro, poduzetnik, 45. Strastveni fotograf u slobodno vrijeme. Romantik. Udomitelj triju pasa. Umjereni avanturist. Smajlić koji namiguje. Hrvatska zastava. Srce.
KROTKA: Ima nekakvu turističku agenciju, mali obrt, ustvari nešto neodređeno. Na Fejs stavlja fotke krajolika, sunca koje se probija kroz krošnje, neba, oblaka i ruža s lošim filterima. Kaže teta:
TETA: Fin je čovjek, naočit, dobrog ukusa. Situiran. I što je najvažnije, voli me. Stvarno me voli. I drukčiji od tvog tetka kockara, puj, i od svih prije. Miro je puno opušteniji, hedonist, a opet, ne pije...
MIRO: Osim za posebne prigode.
TETA: Osim za posebne prigode.
KROTKA: Teta otpije vino i smrvi dva valiuma.
TETA: Brinem se, sunce moje, jako se brinem.
(Ona ju grli.)
KROTKA: Ne diraj me, gušiš me.
TETA: Vidiš, Miro, što mi ona radi. Ona ode bog zna gdje, ja čekam, ne spavam, čekam, popušim kutiju, dvije, tri cigareta... Sve zbog nje. Čekam, mjerim tlak, tlak divlja, gušim se, srce mi otkaže svaki put kad vani čujem sirene, sve zbog ove male djevojčice.
KROTKA: Nisam više djevojčica.
TETA: Nisi ni odrasla. Znaš dobro gdje živimo. Ovo je divljina.
KROTKA: Nemoj opet.
TETA: Mi zaslužujemo život na nekom ljepšem mjestu. Negdje gdje nema sirena. Nema uzbuna. Nema kaosa. Nitko se ne dere pod prozorom. (Odlazi do prozora.) PRESTANITE! ŠUTITE! DOSTA! (Zatvori prozor.) Ne mogu se koncentrirati, strašno. Zamislite da nema ovih susjeda, tko zna uopće odakle su došli, sigurno nisu odavde. LJUBAVNIK: Strpi se još malo, Olga, odselit ćemo.
TETA: Ljubi, to mi već predugo govoriš.
LJUBAVNIK: Moraš vjerovati u to.
TETA: Stojimo na mjestu. A moji živci?
LJUBAVNIK: Samo da riješim papire i selimo.
TETA: Ti o papirima, a ja čujem more i valove. Čuješ li i ti taj magični šum, kao da je ovdje?
LJUBAVNIK: Čujem. Zaspim i budim se s njim.
TETA: Romantično.
KROTKA: Poštedite me.
TETA: Mala kamena kućica, ali s dovoljno soba i prostranom terasom. Ne možemo se ovako stiskati.
LJUBAVNIK: Ne možemo.
TETA: Treba nam svjež zrak, ne ovaj pun toksina, pun ljudske zlobe. Tamo nema puno ljudi?
LJUBAVNIK: Nema žive duše. Mir i tišina.
TETA: Pričao si, Čehov je pao u depresiju kad je posjetio Volosko.
LJUBAVNIK: Draga, ti nisi Čehov.
TETA: Istina, nisam. Hvala bogu. I naša mala ide s nama?
LJUBAVNIK: Ide, naravno, pa nećemo je ostavit’ samu. Ona je dio naše obitelji.
TETA: Kako lijepo zvuči kad ti to kažeš...
LJUBAVNIK: Mi smo obitelj, jel’ tako, mila?
KROTKA: Ne znam.
TETA: Moramo je paziti, Miro. Puno, puno paziti.
LJUBAVNIK: Pazit ćemo je, kako ne.
TETA: Ona se ne pazi. Stalno negdje luta i nestaje. Ne želim da jednom završi... bojim se reći kako...
KROTKA: Kako? Pod vlakom. Prerezanih žila. Propucane lubanje. Kao bijelo roblje.
TETA: Strašne stvari govoriš!
KROTKA: Dosta mi je. (Ona izlazi i zalupi vratima.)

8. Iza zatvorenih vrata.

Krotka čuje razgovor Tete i Ljubavnika iza zatvorenih vrata koja je bezuspješno dijele od njih.
TETA: Ona je tako nježna, tako je blijeda, tako slabašna.
KROTKA: Svaku večer iste priče, isti trash reality, isti program koji se vrti u loopu.
TETA: Oduvijek sam je morala mazati najvećim faktorom, sva izgori od sunca, čak joj je i koža osjetljiva. Misliš da će joj pasati nova klima?
LJUBAVNIK: Naravno. Promjena je dobra za zdravlje.
TETA: Kad je bila mala, stalno je gorila. Stalno temperatura, dječje bolesti ove, one. Vodila sam je po doktorima, znala sam sve doktore po gradu i sve čekaonice, i svi su doktori znali nju. Provele smo kod njih previše vremena. Nitko ne zna kako mi je živjeti s idejom da će se moja mala možda jednom razboljeti. Ne kažem da hoće, ali...
KROTKA: ...nešto je u tim genima, sva je kao mama, kao da njenu sliku gledam pred očima...
TETA: Krhka je.
KROTKA: Slaba.
TETA: Ošamućena.
KROTKA: S tužnim pogledom.
TETA: Bojim se za nju.
LJUBAVNIK: To su te godine. Proći će.
TETA: Ljubi, dodaj mi vino.
LJUBAVNIK: Sigurno? Ovo je zadnje.
TETA: Kupit ćeš mi još, rekao si da imaš onog čovjeka za vina...
 LJUBAVNIK: Za tebe imam sve.

14

TETA: Moraš mi naručiti još maslinovih ulja, nema ih više.
LJUBAVNIK: Riješit ćemo.
TETA: Čime sam zaslužila ovako dobrog mladog čovjeka.
LJUBAVNIK: Sudbonosni klik, eto.
TETA: Blažen bio internet. Još samo da se posloži sve s malom. LJUBAVNIK: Doći će sve na svoje mjesto.
KROTKA: Miro više nije znao što da joj kaže. U trenucima nelagode pretvara se u generator citata. Mika Antić meets Coelho.
TETA: Bila sam i ja njenih godina, pa nisam tako kao ona...
LJUBAVNIK: Što?
TETA: Bila sam normalna.
LJUBAVNIK: Ona ne djeluje nenormalno. Dapače.
TETA: Ozbiljno? A to kako izgleda, kako se ponaša?
LJUBAVNIK: Pa ne znam, vidim da klinci danas farbaju kose u cijeli spektar boja, buše obrve, jezike, bradavice. Ona nije pretjerala, šta je, je. Ne pije, ne puši droge. Jest malo drugačija, ali nije to ništa za brigu. Je l’ ima dobre ocjene?
TETA: Ima.
LJUBAVNIK: Je l’ ti pomaže sve po kući?
TETA: Pomaže.
LJUBAVNIK: Je l’ nekad nešto zaradi?
TETA: Tu i tamo zna obavit’ neki poslić, počistit’ neko stubište, pričuvat’ djecu...
KROTKA: I sve što zaradi dati teti.
LJUBAVNIK: Jel’ se šmuca s dečkima?
KROTKA: Zemljo, otvori se.
TETA: Ne. Čak nije ni imala dečka.
LJUBAVNIK: Nije imala dečka?
TETA: Nju to ne zanima.
LJUBAVNIK: Lijepa cura, a nema dečka?
KROTKA: Fuj.
TETA: Ma kakvi.
LJUBAVNIKA: Eto! Dio problema riješen.
TETA: Ništa nije riješeno. Nekad mi se čini da ju ništa ne veseli. Sve što radi, obavlja rutinski, bez poleta, bez energije.
KROTKA: Svaka stanica umire sa mnom svaki dan.
TETA: Operi pod – ona opere. Iznesi smeće – ona iznese. Skuhaj ručak – ona skuha. Bez riječi. Na licu joj ništa ne iščitavam.
KROTKA: Osim kronični nedostatak serotonina.
TETA: Ponekad blagi otpor, to da. Znaš koliko sam učenica upoznala kad sam radila na školi? Nijedna nije bila tako...
KROTKA: Sumorna.
TETA: Tako...
KROTKA: Dosadna.
TETA: Tako...
KROTKA: Mrtva.

9. Audioesej
INSPEKTOR: Naslov audiofajla. Krotka i Muškarac s Omega satom.
KROTKA: Krotka djevojka ušla je u Hram. Odudarala je od uobičajenih gosti, poduzetnika, umjetnika, onih koji žele biti umjetnici, onih koji jesu nešto i onih koji nisu ništa, ali ponašaju se kao da jesu. Nije odudarala samo zato što je bila maloljetna, nego i zato što je bila nespretna i anksiozna, nije se znala ponašati u javnosti i bojala se da je svi gledaju, iako joj je bilo logično da nitko ne gleda nju. Uostalom, zašto bi itko gledao baš nju, nije se svijet vrtio oko nje. Krotka djevojka znala je da je svijet puno više od nje i da ona nije bitna. Znala je da zlatni lusteri, koji izgledaju kao da će se strovaliti na usijane glave, plijene više pažnje. I da se izvan birca nalazi svijet, i da na ulicama noće beskućnici, i da oni gledaju u nebo, i da je nebo puno zvijezda, i da je svod crn i taman, i da negdje u prostranstvima svemira crne rupe gutaju galaksije, i da će jednom sve nestati, kao što je i nastalo. I što je jedna Krotka djevojka nego zrno prašine u besmislenom vrtlogu jednog okupljališta domaće elite. Iako je djevojka bila krotka, njoj je prišao On, oko kojeg se vrtio svijet. On je pokrenuo vlastiti mikrokozmos koji je Krotkoj djevojci imao značenje. On, upravo takav, nešto je vidio u njoj, jer mogao je ostati uz pjevačicu slash voditeljicu, s kojom je dotad intimno razgovarao i šaptao joj na uho. Mogao je zabavljati dečke iz kvarta ili samo proći pokraj nje, sive i nevidljive, ali ipak nije. Čak ju je i poslužio, On, majstor ceremonije, a nije morao, imao je konobare koji to rade. Sudbina? Vjerovala je da ništa nije slučajno, pa tako ni ovo. Od tada – ulazila je u birc u nadi da će ga opet sresti. Neko vrijeme nije ga bilo. Vjerojatno je bio zauzet drugim poslovima. Boom nekretnina, zalagaonica, casino, poduzetnički dealovi, putovanja po regiji: strogo povjerljivo. Onda je saznala gdje živi pa je proučavala njegovu zgradu, koja je izgledala sasvim obično, ali joj je zato davala materijal da mašta o raskošnom stanu kojeg je dizajnirao onaj arhitekt s Instagrama koji često svraća u birc, puši električnu cigaretu i pije skupi konjak. Zaboravljala je svoj pretijesan stan nakrcan obećanjima tetinog patetičnog dečka. Sve je manje čula buku, onu vanjsku i u glavi. Sve je manje mislila na tetu. Teta i njezin dečko svađali su se. Još ništa od putovanja, od kućice na moru i utopijskog Kvarnera. Krotkoj djevojci bijeg se činio kao jedina opcija, a Muškarac s Omega satom kao jednosmjerna karta.

10. Ispitivanje

U Njegovu uredu.

INSPEKTOR: Opišite mi relaciju s preminulom.
ON: Živjeli smo u susjedstvu, sretali smo se. Jedne večeri svratila je u moj birc.
INSPEKTOR: Nastavili ste druženje.
ON: Jesmo, na razini poznanstva, prijateljstva, profesionalnog odnosa...
INSPEKTOR: Objasnite.
ON: Evo, pokušavam. Oprostite, ovo sve je neočekivano. Nema smisla...
INSPEKTOR: Prema njezinim snimkama i fotografijama izgleda da ste postali bliski.
ON: Kako mislite – bliski?
INSPEKTOR: Nešto ste joj značili. U albumu su vaše fotografije, stalno se vraćala na vas, govorila je o vama. U kakvoj ste bili relaciji?
ON: Ja sam joj htio pomoći da se izvuče iz svoje situacije. Nije imala nikog. Ali nikad, ni u najvećem ludilu, ne bih rekao da će ovako završiti.
INSPEKTOR: Kako ste joj pomagali?
ON: Prvo je zalagala neke stvari u mojoj zalagaonici da bi preživjela. Sitnice, skroz bezvrijedne. Nekakve narukvice, bočice parfema, napola potrošene, stari satovi, medaljoni. Drugi zalagaoničari nisu htjeli ništa otkupiti, tu su uskočili moji dečki iz zalagaonice. Bilo mi je žao da prodaje svoje stvarčice za tako sitne novce, ali trebala joj je svaka kuna. INSPEKTOR: Pomagali ste joj financijski i na druge načine?
ON: Da. Da stane na noge. Pobjegla je od doma. Ovisila je sama o sebi. Ali onda se zanijela.
INSPEKTOR: Zanijela?
ON: Zanijela se mojom pažnjom. Falila joj je neka muška figura u životu, i ja sam se igrom slučaja našao u toj ulozi. Mogao je to biti bilo tko.
INSPEKTOR: Ali nije. Ona je skočila s vašeg balkona.
ON: Oprostite, što želite reći...?
INSPEKTOR: Gdje ste vi bili?
ON: Na putu, na konferenciji, imam fotografije... Pitajte bilo koga.
INSPEKTOR: Što je radila kod vas?
ON: Rekao sam vam dovoljno.
INSPEKTOR: Pričalo se da se preselila kod vas.
ON: Neko vrijeme nije imala gdje spavati pa sam joj dao sobu. Znate kolikim sam ljudima pomogao? Čemu sad ovo?
INSPEKTOR: Niste prvi put na ispitivanju. Kaznene prijave, povlačenja po sudu, vaš casino – ima toga iza vas.
ON: Gledajte, tko puno radi, ima i neprijatelje. Nekom uvijek stanete na žulj. Ali sve je čisto. Možete i sami vidjeti.
INSPEKTOR: A što je bilo s njom?
ON: Prestanite razvlačiti njezin slučaj. To je bilo samoubojstvo. Tragično, neshvatljivo samoubojstvo.
INSPEKTOR: Niste mi odgovorili. ON: Obratite se mom odvjetniku.

11. Ljubavnik

KROTKA: Epizoda iz obitelji, Krv nije voda, zadnji nastavak. Tetin dečko napravio je kobnu grešku.
TETA: Sve znam.
LJUBAVNIK: Draga? Što znaš?
TETA: Sve.
LJUBAVNIK: Zašto si tako crvena?
TETA: Ostavio si laptop otvoren.
KROTKA: Poletjele su flaše, tanjuri, porculanski set šalica.
LJUBAVNIK: Ti si gledala moj laptop, pa zašto?
KROTKA: Letjeli su darovi. Parfemi s akcija, teglice s uvenulim biljem, ezoterični kristali, vaze.
TETA: Htjela sam guglati kućice na moru, ali onda se otvorio čitav ponor tvog internetskog pustošenja.
LJUBAVNIK: O čemu pričaš, kakav ponor, kakvo pustošenje?
TETA: OKCupid.
LJUBAVNIK: Što s njim?
TETA: Ti si i dalje na OKCupidu.
LJUBAVNIK: Što to govoriš, Olga?
TETA: I na Tinderu, i na Bumbleu, čak se i preko Fejsa dopisuješ s nekim ženama.
LJUBAVNIK: Ti kopaš po mom laptopu.
TETA: Svima im obećavaš iste stvari. Svima šalješ iste smajliće i stikere.
LJUBAVNIK: Kakve stikere?
TETA: One s ružom i srcima. Ljigavo! Odvratno! Bolesno!
LJUBAVNIK: Objasnit ću ti, molim te.
KROTKA: Ne treba mi reality. Ne trebam TV. Imam show pred očima. A Miro je kralj fraza iz sapunica.
LJUBAVNIK: Draga, stvarno, nije kako ti se čini.
TETA: Prodaješ iste priče. Milevi, Sandri, Marijani, oh, čak i mojoj Anici iz Knina, kako te nije sram. Anica iz Knina?
LJUBAVNIK: Anica je meni poslala zahtjev za prijateljstvo.
TETA: I ti si se upecao? Nakon svega što sam ti rekla o Anici? Kao da to nije dosta, još im obećaješ romantičan put u prokleto Volosko, gdje tobože imaš vikendicu. Znamo da nema vikendice. Nema ničega. Ti si švorc. Tko si uopće ti?
LJUBAVNIK: Draga, nemoj pred malom, ona sve sluša.
KROTKA: Maknut ću se.
TETA: Ne. Ostani ovdje.
KROTKA: Da ostanem?
LJUBAVNIK: Nema potrebe, sami ćemo riješiti nesporazum. Oprosti, mila, tvoja teta je sve krivo pokopčala.
TETA: Nisam ja ništa krivo pokopčala. Stani.
KROTKA: Što?
TETA: Ne idi nikud.
KROTKA: Dobro...
TETA: Neka se čuje istina s velikim I. Ti ćeš biti kriv za njene dodatne traume. Sad mi je jasno i zašto mi više nisi mogao kupiti ni pecivo i zašto nigdje nikad nismo išli. Kućica na moru, valovi, fina klima, fina izmišljotina. Ovdje parazitiraš, hraniš se, spavaš, sve za džaba. Neka te financiraju one tvoje s Fejsbuka.

12. Odlazak

KROTKA: Breaking news. Miro je nestao. Obrisao je sve društvene mreže i dating stranice. Više mu ni FBI ni teta ne bi mogli ući u trag. Teta je počela sve više miksati tablete i piće. A ja sam sve više željela nestati kao on, daleko od nje, u neki novi bolji svijet.
TETA: Sunce moje, sada smo same, ti i ja. Tako je najbolje.
KROTKA: Teta, nemoj piti. Koja ti je to već?
TETA: Bila je na akciji. Najbolja mastika. Počasti se i ti, što ćeš. Pa završila ti je škola! Ajmo proslaviti! Ajmo nazdraviti! Za nove početke!
KROTKA: Nema novih početaka.
(Krotka otkopčava ruksak i trpa u njega stvari.)
TETA: Sunce, što radiš? Sunce?
KROTKA: Odlazim.
TETA: Gdje ćeš?
KROTKA: Bilo gdje.
TETA: Ti me napuštaš? Ostavi te stvari. Ostavi taj ruksak.
KROTKA: Ne, pusti me da idem.
TETA: Jesi normalna? Znala sam da nisi...
KROTKA: Ne mogu više biti ovdje. Pogledaj ovaj nered. Alkohol isparava, sve je trulo, pljesnivo, smrdi, sve se oko nas raspada. Ti se raspadaš i ja to neću gledati.
TETA: Ne, ne, ne, ne možeš ići. Gdje ćeš?
KROTKA: Ne znam.
TETA: Ni ne znaš, a ideš? Suludo! Vani je divljina, vani je opasno, a ti si... Ti si tako krhka, tako mlada... Ne, ne, nema govora! Ti ostaješ ovdje. Ti... ostaješ... ovdje...
KROTKA: Zbogom.

13. Distorzirane misli
KROTKA: San je tekstura. Tekstura ima formu distorzirane rečenice. Nema izlaza. Nema logičkog objašnjenja. Lutanje vodi samo jednom pitanju. Tko sam ja?
ŠKOLARCI (smijeh):
Tko si ti?
To se zna.
Štrebsa.
Čudakinja iz zadnjeg reda.
KROTKA: Postojim li?
ŠKOLARCI: Prestani se praviti tako pametna.
ON: Ti si pristojna, mirna cura. Krotka.
TETA: Tako nježna, tako blijeda, tako slabašna.
KROTKA (na megafonu): Krotka se buni. Nije to velika pobuna. Velike pobune znače transparente, statemente, mase ljudi i radikalne činove uništenja pokretnina i samozapaljenja. Ja nemam ništa. Možda je to sloboda. Možda je to sve o čemu sam sanjala. Ne, dosta! Opet ti je buka u glavi. Prestani. Koncentracija.
(Vožnja u tramvaju. Beskućnik spava.)
KROTKA: Nepoznati dan lutanja, više ne brojim. U tramvaju se vozim do okretišta pa u krug. Beskućnik spava. Na nogama mu najlon, ima gangrenu i nekoliko IKEA vreća koje će se raspuknuti.
ŽENSKI GLAS: Sljedeća postaja je... Sljedeća postaja je... Sljedeća postaja je... (Kvari se.)
KROTKA: Zarastao je i toliko umoran da mu je postalo svejedno što je živ. Probudi se. Gleda me, shvaćam da smo djeca istih ulica, ljepljivih puteljaka, tramvaja. On mi se smije. Osmijeh bez zuba.
ŽENSKI GLAS: Sljedeća postaja je nepoznata.
(Krotka luta praznom scenom.)
KROTKA (pjevuši):
Krotko janje među zvijerima luta
Plakati i reklame prljavog grada
Neonska svjetla, zamućena ruta
Po haustorima valovi smrada
Na plakatima popusti, akcije
Krotka mašta, Krotka sanja
S Pinteresta top destinacije
Bijeg u metafizička stanja
Otvorene kante, vreće smeća
Zgužvani listovi kao pokrivač
Naslovnica: obećana sreća.
KROTKA: Sve nestaje. Moj sat. Tissot. Više ne vrijedi puno. Narukvica s križićem. Poklon s krizme. Bezvrijedno! Parfem La Vie Est Belle. Ostalo ga je pola. Život nije lijep. Smrdi po tetinoj romantici. Zalažem! Da, da, sigurno, ne treba mi, nema dileme. Medaljon sa svetim... svetim... Antom, Jurjem, ne znam, ne znam više koji je to svetac. Dajem ga za sitno. Kopam po džepovima. Preduboki su i prazni. Ne, nemam više ništa. Dani su se stopili u jedan beskrajan niz. Hrana gubi okuse. Sveta prenočišta imaju tvrde madrace. Jastuci kao cigle, tako spavaju karmelićanke. Časne sestre mole za moj spas.
(Pojavljuje se Časna sestra. Svijetli velik križ u daljini.)

ČASNA SESTRA: Nazovi nekog. Prijatelja. Prijateljicu.
KROTKA: Nemam nikog.
ČASNA SESTRA: Profesoricu. Nekog iz razreda.
KROTKA: Nemam nikog.
ČASNA SESTRA: Nazovi tetu. Sama je i brine se.
KROTKA: Ne, ne, nikako tetu.
ČASNA SESTRA: Krotko janje. Bog neka te čuva. Nazovi nekog. Razmišljaj. Sigurno imaš nekoga Nitko nije sam na svijetu.
KROTKA: Nitko nije sam na svijetu. (Smije se.)
ČASNA SESTRA: Gdje možeš otići?
KROTKA: Hram. Zlatni hram. Nad Krotkom se nadvija crnilo. Jedino što u mraku svijetli je njegov Hram. Zlatni anđeli, bogorodice, lusteri iznad njegove glave kao aureole.
(Blještavi birc – blještaviji nego prije.)
ON: Opet si tu.
KROTKA: Radite iza ponoći.
ON: Jesi dobro?
KROTKA: Žedna sam.
ON: Što ćeš popiti?
KROTKA: Vode. Samo vode.
ON: Dajte curi nešto... Jesi dobro?
KROTKA: Ta buka. Moja glava. Ne vidim. Luster – luster pada.
(Sruši se.)
ON: Ej, ej. Zovite hitnu. Brzo!
KROTKA: Svjetlo. Treba ići za svjetlom.

14. Psihijatrija / Druga realnost

(U psihijatrijskoj bolnici. Krikovi. Netko pjeva u pozadini.)

INSPEKTOR: Gospođo, jeste u redu?
TETA: Jesam. Još samo da se papiri riješe i konačno selim.
INSPEKTOR: Selite?
TETA: Da. Na more. Uz obalu. Predivna kuća. Nema nikog. Čujete li valove? Taj magični šum... Volite Kvarner?
INSPEKTOR: Volim, kako ne.
TETA: Tko ste vi?
INSPEKTOR: Ja sam —
TETA: Ne, ne, nemojte mi reći. Vi ste agent nekretninama! Jeste li sve riješili sve s kućom?
INSPEKTOR: Nisam ovdje zbog toga.
TETA: Niste?
INSPEKTOR: Ne. Ja sam inspektor Dizdar.
TETA: Inspektor?
INSPEKTOR: Da. Gospođo, došao sam obaviti jedan kratki razgovor s vama. Delikatno je, znam, ali morate mi pomoći.
TETA: Inspektor? Pa što se dogodilo? Vjerujte mi, moj Miro je sve provjerio i imamo riješenu građevinsku dozvolu, sve je uredno. Znate, Miro ima najbolje odvjetnike.
INSPEKTOR: Ne radi se o tome. Sve će biti u redu. Samo ćemo proći nekoliko pitanja.
TETA: A gdje je Miro? Neka i on dođe. Miro! Miro!
INSPEKTOR: Gospođo, smirite se. Ovdje sam zbog vaše nećakinje.
TETA: Zbog nje?
INSPEKTOR: Moramo razgovarati o njoj.
TETA: Zašto? U nekoj je opasnosti? Što su joj napravili? Ili je ona nešto... Ne, ne, ne može biti!
INSPEKTOR: Molim vas, smirite se. Imam samo nekoliko pitanja. Obećajem da vas neću dugo ometati. Zanima me kako se ponašala u zadnje vrijeme. Jeste li primijetili nešto neobično?
TETA: Ah, znala sam da nisam jedina... I vas njeno ponašanje zabrinjava...
INSPEKTOR: Idemo korak po korak. Recite mi nešto o njoj.
TETA: Što reći. Krhka, slaba, beskrajno tužna, ali iznimna djevojka.
INSPEKTOR: Znam. Tako mi se i činilo koliko sam ju mogao upoznati.
TETA: Upoznali ste je?
INSPEKTOR: Dugo se bavim njezinim slučajem. Velik gubitak. Moja sućut.
TETA: Tko je umro?
INSPEKTOR: Vaša nećakinja.
TETA: Ne, ne. Ona nije mrtva. Nešto ste pobrkali. Neki dan mi se javila na Viber. Imale smo dug razgovor.
INSPEKTOR: Oprostite, znam da vam je sve ovo teško i da možda nije vrijeme i mjesto, ali vi mi možete rasvijetliti okolnosti ovih događaja. Vaša nećakinja to zaslužuje.
TETA: Ona zaslužuje najbolje. Sunce moje malo. Još nije odlučila što će sa životom. Škola je završila, a ona ne zna ni na koji će fakultet. Lijepo crta, znate? Jeste vidjeli crteže?
INSPEKTOR: Neke sam vidio.
TETA: Samo malo, pokazat ću vam zadnje što je crtala. Haha, sakrila ih je od mene. Toliko je skromna, nikad se nije hvalila.
INSPEKTOR: U redu je, ne morate tražiti.
TETA: Ona može i na likovnu akademiju, teška su vremena za umjetnosti, ali neću je sputavati. Nikad nisam. Želim da bude sretna. Al u njoj je tako malo života, tako malo volje. Morate joj pomoći. Molim vas. Da vam kažem nešto u povjerenju.
INSPEKTOR: Recite.
TETA: Njezin otac otišao je kad joj je bilo godinu dana. Nije ju nikad priznao. Protuha, lutalica! Nikad se nije smirio na jednom mjestu, sad ima tko zna koliko djece po Balkanu, ali nikog ne vidi i ne čuje. A moja sestra nije mogla sama s njom. Bila je preosjetljiva, slabih živaca. Nešto je u genima. To su ukleti geni. Takva je sad i moja mala. Ista majka. INSPEKTOR: Što je bilo s vašom sestrom ako smijem znati?
TETA: Stres. Tijelo stradava od živaca i života. Ništa nije pomoglo. Molitve, alternativa, lijekovi, na kraju i operacija. Nije joj bilo spasa.
INSPEKTOR: Žao mi je. Onda ste vi preuzeli brigu o nećakinji?
TETA: Kao da je moja. Ona ima samo mene. Ja sam uz nju i uvijek ću ostati. Otići ćemo zajedno na bolje i mirnije mjesto. Miro, ona i ja.
INSPEKTOR: Tko je Miro?
TETA: Divan čovjek. Moj... kako da kažem... drug, suputnik, srodna duša. Moj najdraži. Priznao ju je kao svoju. Zove je: “Mila.” Čime sam ja zaslužila tako dobrog mladog čovjeka...
INSPEKTOR: Gdje je Miro?
TETA: Priprema sve za selidbu. A to traje. Perfekcionist! Miro mi donosi cvijeće i trešnje iz svog vrta. A ponekad i bocu vina. Želite?
INSPEKTOR: Ne treba, hvala. Imate li njegov broj?
TETA: Isključio je mobitel... Ima digitalni detox, haha.
INSPEKTOR: Kad ste ga zadnji put vidjeli?
TETA: Kad? Pa, teško je reći. Očekivanje promijeni percepciju vremena.
INSPEKTOR: Valjda nam i to treba. Inače bismo prebrzo starili.
TETA: Mudro govorite.
INSPEKTOR: Je li se vaša nećakinja družila s ovim čovjekom? (Pokazuje fotografije.)
TETA: Čekajte, to je onaj što drži pola kvarta...
INSPEKTOR: Da. Jesu li bili u nekom odnosu?
TETA: Moja mala se nikako ne bi družila s njim. Ne, ne. Ona je povučena. Nema puno prijatelja. Što bi ona s njim? Smiješni ste.
INSPEKTOR: Gospođo, hvala vam. Držite se. I ugodno putovanje...

15. Tako mlada, a već mrtva

Na sahrani.

PROFESORICA: Opraštamo se od naše drage kolegice koja je tragično preminula. Mlad život je ugašen, ali ona nastavlja živjeti s nama, u sjećanjima i tragovima koje je ostavila.
(Pogrebna zborska pjesma. Zatim šušur školaraca, u koji se periodično, iz svijeta mrtvih, ubacuje Krotka.)

ŠKOLARCI/KROTKA: Tragedija.
Tako mlada, a već mrtva. Pitam se zašto.
Pitam se je li to mogao biti netko od nas. Ja.
Ti.
Ne ja.
Bilo tko.
Zašto ona?
Nije puno govorila.
Kada je govorila, to su bile velike teme, nikad gluposti. Ne kao mi.
Mi smo joj bili debili.
Kreteni.
Prizemna vrsta.
Ona je čitala.
RUSE.
Skroz mazohistički.
Znaš ono kad jedna osoba u tramvaju otvori knjigu umjesto moba. To je hrabrost.
Naklon.
U chatu je imena pisala velikim početnim slovom.
Nikad nmr, uvijek ne mogu.
Nikad vjv, uvijek vjerojatno.
Ful književno.
Bila je malo čudna.
Malo?
Navodno je pisala erotski fan fiction. Pod pseudonimom. Da?
Sve nešto gotik.
S vampirima?
Bez vampira.
Kul.
Imala je daddy issues.
Tko bi rekao.
Bila je malo kinky.
Lolita estetika za alternativu.
Emo Lolita.
Družila se s puno starijim likom.
Onaj iz birca?
Onaj frajer koji izgleda kao hodajući Linkedin.
Vidio sam ih više puta.
Gdje?
U Hramu.
Stvarno – ona u Hramu? Da.
Išla mu je u zgradu. Vozili su se u BMW-u. Zašto je bitno što vozi? Da, lik je ljiga.
Meni izgleda ok.
Daj, molim te.
Ona se s njim spetljala.
Pobjegla od doma i gdje je otišla —
Kod njega.
I onda je samo nestala.
Možda ju nije nigdje puštao.
Što, kao, zatočio ju je?
Previše briješ na Netflix krimiće.
Pa naš kvart je Netflix krimić.
Zašto je isključila mob?
Nije postala crteže po Instaču.
Nije bila online.
Nije čitala poruke u WApp grupi.
A on se upetljao u neke probleme.
Kakve?
Lova.
Dužnici.
Neki kockari su se ustrijelili pred njegovim casinom. Sick shit.
Svakodnevica.
Koliko je on stariji od nje?
Čovječe, ne brojim.
Matematikaaa. Džizs.
Mrzim brojeve. Sputavaju.
Ali ona je fkt mogla naći nekog normalnijeg.
Kako? U školi su sami kreteni.
Ali nisu creepy perverti.
Možda je on nešto —
Sigurno je on –
Ne, ona je –
Ne, on je –
Trebali smo nešto —
Trebali smo ranije —
Trebali smo je nešto pitati —
Trebali smo popričati —
Ljudski.
Prijateljski.
A što smo mi?
Snimali:
Storyje.
Challenge.
Duckface.
#lovemylife
#fuckmylife
Ali i da smo joj rekli: Hej, trebaš pomoć, on bi rekla “ne, hvala.” Njena volja.
Ničija više.
Bojao sam se njenih crteža.
Nisu moj stil, ali respekt.
Nisu ni moj, ali stavila sam lajk. Tu i tamo.
Imala je premalo lajkova.
I premalo followera.
Tek nakon smrti – 500 novih followera.
Nje nema, Instagram živi.
Da bar društvene mreže umiru s nama.
Da se bar obrišu i rasprše u digitalni svemir. Ono, kao pepeo iz urne.
Da bar crkne TikTok.
Da bar ukinu srca.
Lajkove.
Smajlić koji se smije i plače.
Shizoidno.
Šuti, ti si viralna.
Da bar nema ničega.
Ona je voljela te depra pisce.
Krotka se ubila.
Koja?
Iz plave male knjižice.
Dostojevski.
Ona je brijala na to.
Je l’ to neki znak?
Jesi ti inspektor?
Nismo mogli spriječiti.
Nismo mogli znati.
A bilo je opcija.
Kojih?
Bog. Vjera. Nada.
Ja ne vjerujem u boga nego u sustav. Sustav, što ti je to sustav?
U našoj zemlji? Ha-ha-ha!
Sustav je nešto više od nas samih. Nešto što uređuje stvari.
Poredak.
Tipa medicinski sustav? Psihijatrija?
Psihijatri te nakljukaju lijekovima i što? Bar se ne baciš kroz prozor.
Bar si umjetno sretan.
Kao naduvan.
Vesele tabletice za sve prigode. Bar si živ.
A ona je tako mlada, a već mrtva. REST IN PEACE.

16. Posljednja snimka

INSPEKTOR: Slučaj Krotka. Posljednja snimka. 27. srpnja, 23:45.
KROTKA: Ispred mene nalazi se svijet mogućnosti.
ON: Sjeti se svega lijepog što te čeka.
KROTKA: Što je to lijepo?
ON: To što si mlada. To što si živa.
KROTKA: Želim da negdje odemo.
ON: Sigurnija si ovdje.
KROTKA: Tko su ti ljudi koji te stalno traže? Bojim se.
ON: Nemoj se bojati. Samo budi ovdje. Imaš sve što ti treba.
KROTKA: 150 m2 njegovog savršeno dizajniranog kaveza. Stojim na balkonu s pogledom na grad. Grad vibrira i buja. Negdje u daljini svijetli križ sa crkve. Gledam kvadratiće u kojima žive ljudi. Sreća se mjeri po metru kvadratnom, eko-osviještenosti i dizajnu interijera. Sreća se mjeri u namještaju iz kataloga i jednako tako životu iz časopisa i nanizanim postovima na Linkedinu. Sreća se mjeri u obiteljima na okupu. Blagdani, druženja, roštilji. Majka – otac – dvoje djece – pas. Savršenstvo? To mogu biti ja, jednog dana? Uspjeh se mjeri u broju diploma. Možda me čeka tuljac u ruci. Bravo, jedna si od mnogih s diplomama! Bravo, svaka čast, respekt! Uspjeh se mjeri po poslu u uredu u imitaciji Wall Streeta i cifri na žiro–računu. Provlačiš zlatne kartice i smiješ se ljuskicama za Instagram. Ulaziš u prve klase aviona. Obraćaju ti se kao da si bog. Ili, znam, možeš raditi nešto sasvim drugačije, kao ludo i atipično. Putovanje po egzotičnim mjestima. Diviš se zakucima koje nije dotakla pohlepa i kapitalizam. Nema reklama i kokakole. Ili se okrećeš sebi, svojoj nutrini. Svijet je pun duhovnih mogućnosti. Meditiraš i tražiš smisao. Klečiš i križaš se. Ispunjava te toplina imaginarnog prijatelja Isusa Krista. Sretan si kao da si zaljubljen. A samo si usamljen. Opija me svjetlost boja. Svijetle stanovi. Roza, plava, žuta. Neke se boje izmjenjuju u usporenom ritmu, a negdje je samo mrak, nema nikog. Na jednom prozoru starica. Ima samo mačku. Gleda u prazno. Naborana je. A ja sam tako mlada. Mogla sam biti poduzetnica. Vlasnica nekretnina u centru grada. Likovna umjetnica s izložbama u Berlinu. Udomiteljica mačaka. Aktivistica za ljudska prava. Studentica generacije. Zapamćena po bilo čemu. Mogla sam živjeti u roza, plavom, žuta kvadratiću u novogradnji. Mogla sam ići na slavlja. Mogla sam se veseliti uz opijate. Cugu. Eksperimentirati. Mogla sam vjerovati i izgovarati molitve tiho u noć. Bože, hvala ti što sam živa i što si uz mene. Mogla sam ostati kod tete, pomoći joj da se skroz ne raspadne. Mogla sam jednog dana imati dvoje djece i psa. Ili biti bez djece. S mačkom ili bez mačke. Mogla sam svašta. Mogla sam se smijati jer je on tako htio. Mogla sam se više potruditi da budem sretna. I da i njegovoj praznini dajem život. A tko sam ja? Krotka, pristojna djevojčica?
ON: Ti si više od toga. Ti si nešto najbolje na svijetu.
KROTKA: Mogla sam svašta, ali odlučila sam da neću.

KRAJ