Ivana Sajko, hrvatska spisateljica, dramatičarka i redateljica, diplomirala je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, te magistrirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Suosnivačiva je kazališne skupine "BAD co." gdje je do 2005. djelovala kao dramaturginja i redateljica. Kasnije nastavlja režirati i izvoditi vlastite drame u hibridnim izvedbenim formama, eksperimentirajući s problemima odnosa dramskoga teksta i glazbe. Drame joj se izvode u kazalištu i na radiju, te su prevedene, objavljene i igrane na desetak jezika. Od 2001. njena se djela redovno izvode na sceni njemačkog govornog područja, gdje su neka i praizvedena. Drama Rose is a rose is a rose is a rose je praizvedena na festivalu Steirischer Herbst u Grazu (2008), Prizori s jabukom u Stadttheater Bern (2009), Krajolik s padom u Stadttheater Braunschweig (2012), a drama To nismo mi, to je samo staklo u Schauspiel Frankfurt (2013).

Od 2016. godine živi u Berlinu gdje nastavlja vrlo uspješnu spisateljsku karijeru. Sudjeluje na raznim forumima, piše kolumne za dnevne novine Die Zeit te kao dramatičarka i redateljica radi u brojnim kazališnim kućama. Veliki uspjeh postiže 2018. godine kada za roman Liebesroman zajedno s prevoditeljicom Alidom Bremer osvaja prestižnu nagradu Internationaler Literaturpreis koju dodjeljuje Das Haus Kulturen der Welt u Berlinu.

U Hrvatskoj je do sada je objavila zbirku drama Smaknuta lica (2001), dramsku trilogiju Žena�bomba (2004), te zbirku drama Trilogija o neposluhu (2012), romane Rio bar (2006), Povijest moje obitelji od 1941. do 1991., i nakon (2009.), i Ljubavni roman (2015.), te teorijsku knjigu Prema ludilu (i revoluciji): čitanje (2006). U suradnji s kompozitorom Davidom Simonsom izdala je glazbeni CD Mass for election day silence (Zvuk močvare, 2004). Višestruka je dobitnica nagrade za dramsko djelo Marin Držić, dobitnica je nagrade Ivan Goran Kovačić za prozno djelo za roman Rio bar te nositeljica ordena Chevalier de l'ordre des Artes et des Lettres Republike Francuske.