Poetska drama „Your Love Is King” tematizira djetetovo opraštanje s majkom koja boluje od karcinoma. Autor kroz imaginaciju odnosa i događaja ulazi u prostor neizgovorenog, pokušavajući nadoknaditi godine, emotivne i fizičke, udaljenosti s majkom.



GODINA PROIZVODNJE: 2020.

BROJ MUŠKIH LIKOVA: NIJE ODREĐENO

BROJ ŽENSKIH LIKOVA:  NIJE ODREĐENO 

BROJ LIKOVA NEODREĐENOG SPOLA:  1 

AUTORSKA PRAVA: sva prava pridržana




I


krevet je dovoljan da u njega stane dvoje ljudi


ona i još netko


jedan stol


dvije knjige


ona i još netko


nikog ne razumijem


donio sam rječnik (njemačko hrvatski)


i dvije velike milke


čokolada za ručak večeru i usred noći


po tome sam se sjećao zajedničkog života


prije toga smo razmijenile 73 poruke


svaka riječ u novoj poruci


enter kao udah


73 više nego zadnjih deset godina


više nego ikad




propušten poziv


njemački broj


whatsapp poruka


zovem te da navijaš za mene u bolnici sam


ubacila je i neku foru s dinamom i navijanjem


tek su pretrage


enter kao izdah


nisam nazvao


jer sam sebičan


jer sam htio da si pišemo


da imam uspomenu


da analiziram nakon


donio sam rječnik (njemačko hrvatski)


da pročitam nalaz


u krevet stane dvoje



ne mogu pisati iz njezine perspektive


ne mogu znati što ona osjeća


ne mogu napisati lik nje koja meni govori


ne mogu stvoriti motivaciju


višeslojnost


izgraditi neki karakter za ovaj tekst


ne mogu napisati nju


bez da je poznajem


ali mogu pisati o njoj


o onom što mi je rekla


o nama


kako sam je ponovno upoznao


i snažno zatvorio oči


pokušavam se sjetiti kad smo zadnji put spavale skupa


u krevet stane dvoje




neka režu što hoće


rekla je


a ja sam se sjetio svih tekstova koje sam čitao o ženskoj reprezentaciji


gadim se sam sebi


vlastita majka mi piše o svojoj bolesti


a ja razmišljam o literaturi


tko si ti da o tome pišeš


na rivi u splitu


zabijen u neki kafić u kojem su posložili knjige kraj svakog stola


knjige koje su poprimile boju kave


jer ih nitko nikada nije otvorio


zamišljao sam kako uzimam čašu i bacam je u zid hipsterskog kafića


whatsapp poruka


magnetska operacija infuzija gore dole ct pa magnetska s punim želucem pa antibiotik velika rana


htio sam baciti čašu u zid


ali samo sam se javio na mobitel


najmirniji na svijetu


i pitao je jesi jela i kakva je hrana


to mi je djelovalo logično


jer se briga o drugome materijalizira kroz hranjenje


kao da znam što voli


osim čokolade


dvije velike milke


za ručak večeru i usred noći


jedem puding


nabraja mi je okuse


jagoda


čokolada


vanilija


banana


opisala mi je način serviranja u najsitniji detalj


sve ono što osoba koja ne može jesti primjećuje


jer i ona zna da tišina preko telefona ima posebnu težinu


neka režu što hoće


rekla je


nasmijala se


rekao sam


njemačke su bolnice bolje od naših


ne znam zašto


nikad nisam  bio u njemačkoj


o njihovim bolnicama ne znam ništa


ali htio sam da se osjeća sigurno


rekao sam to a htio sam reći


bit će sve dobro


imaju modernu opremu i bitno je da si odlučila ići u bolnicu


iako znam da nije


i da ju je brat prisilio


iako znam da je mjesecima znala što joj je




pričaš mi o dinamu i navijanju


a ja stojim s pivama i kikirikijem i snažno stišćem oči


pokušavam se sjetiti kad smo zadnji put spavale skupa


mrzim jezike


i njemačku


i bolnicu koja je kilometrima daleko


a ja bih da si tu u vinogradskoj


da skupa siđemo ispred zgrade


i pričamo o lošim aparatima


o tome kako je negdje drugdje bolje


i da se upoznamo u gradu u kojem smo skupa postojale


u kojem sam noću lutao ulicama


a ti doma stajala kraj telefona


u gradu u kojem si ti imala dijete


a ja majku


u krevet stane dvoje



ja uopće nisam siguran govoriš li mi istinu


znam da to strašno zvuči



kako to razgovaraš s njom


bolesna je


rodila te


budite uz nju


to su najteži trenuci


borba tek počinje


to nije samo fizička stvar


sve prestaje


to je informacija koja se teško prima


budite uz nju






zamišljam kako te jede iznutra


kako ti se organi raspadaju


kako sam te grlio kao dijete


i kako ti je koža bila meka


to sam izmislio


pušiš 40 godina


koža ti nikad nije bila meka


ne sjećam se kad sam te zadnji put zagrlio


ali zamišljam kako ti se tijelo raspada


i znojim se


strah me


čekaj


ne nagli


polako


uvijek sam imao tisuću pitanja


to te izluđivalo


kad si vozila 2000 kilometara


u drugu državu


ocu u zatvor


nikad nisam mogao spavati


tisuću pitanja


to te izluđivalo


73 whatsapp poruke


enter udah


ne ispituj


čekaj


ne znam ni ja još sve


vidjet ćemo


tumor je


trebaju vidjeti s plastičnim kirurgom


prestani strpi se


enter izdah




uvijek radim paniku oko svega


a to se već toliko ljudi dogodilo


nije ništa strašno




javio sam se najmirnijim glasom na svijetu


a htio sam baciti čašu u zid


mama


jel tebi netko imao rak


pitao sam te


jer se doma nikad nije razgovaralo


rekla si da su te to i oni pitali tek nakon svega


baka je umrla od raka crijeva


tišina


raka crijeva?


da


rekla si da


a htjela si reći


baka je imala rak


i lagali smo vas da je od slijepog crijeva koje je puklo


da ne brinete i ne mislite o tome


nisam ništa rekao


baka ti je umrla od raka


odzvanjalo mi je u glavi


sjetio sam se svakog zaokruženog ne


svakog pristanka u procesu tranzicije


svakog formulara


meni nitko nikada nije imao rak


i zato se šutam testosteronom


i zato sam kod psihologinje siguran kad mi kaže


to je često nasljedna bolest


a ti je nemaš u obitelji


za jednog hipohondra to je sretna vijest


strah me za mene


opsjednut sam opipavanjem grudi




pitao sam te


jel skidaju cijeli sisu


a htio sam pitati


mama


jel se proširilo


koliki je


htio sam čuti


vade samo taj dio


ali rekla si da ne znaš


i dodala


neka režu što hoće i nasmijala se


srećom ti imaš sise na baku


a ja ionako nosim jedinicu



zamišljao sam kako mi govoriš


šta ti uopće znaš o tome


i o kresu upaljača


na šestom katu bolnice u njemačkoj


osjećaja kad izađem sama na balkon za pušaće


i kako sam se osjećala kad sam te nosila u trbuhu


i kad smo te napravili 2000 kilometara daleko


u otvorenoj posjeti zatvora u nizozemskoj


šta ti uopće znaš o tome kako je meni


iz te svoje fotelje


i praznog worda


i što nasu zajedničku tugu pretvaraš u materijal za pisanje


što ti uopće znaš o tome


kad smo razmijenile 73 poruke preko whatsappa


73 više nego u zadnjih deset godina


zamišljao sam kako mi sve to govoriš


ali ti se samo praviš da se ništa ne događa


i pričaš mi o hrani


jer sam te to pitao


još sam se neki dan zgražao nad dramom neke žene


(cijenjene talijanske spisateljice)


koja je pisala o migrantima


iz svoje fotelje


minimalistički uređenog doma


i evo mene


vlastita majka mi ima rak


koji joj izjeda organe


a ja pijem pivo


u drugoj državi


drugom gradu


i pišem o skoroj smrti


ili ozdravljenju


jebote




jednom mi je jedna osoba pričala o svojem iskustvu


u kontekstu moje transrodnosti


i skidanja grudi


pričala mi je da razmišlja o tome


iako nije trans


jer su joj i baka i majka umrle od raka dojke


kako je iskrena


i hrabra


pomislio sam


razmišljao sam dugo o tim životima


i o njoj koja to osjeća svaki dan


strah za vlastiti život


razmišljao sam dugo


kako si govori


udah


polako


ne nagli


čekaj


a onda se to dogodilo tebi


i ja sam te pitao kakva je hrana


jer se briga za drugoga materijalizira kroz hranu


jer sam zapravo htio da si u gradu u kojem smo skupa postojale


u kojem sam ja imao majku


a ti dijete


izdah




poruka


javi se


jebote


šta se događa


halo buraz


ej


jel sve okej


plače


moj brat nikad ne plače


jel sve okej


nije di si ti


u splitu šta je bilo


proširilo se


embolija na oba plućna


jetra


ništa od operacije


čuj mislim da


čuj mislim da


duga pauza


ne znam


produžit će joj život koliko mogu


šutim


jesi tu pita


jesam


žao mi je


kažem mu žao mi je


kao da nisi i moja majka


kažem mu žao mi je


jer si njemu zaista to i bila


jer imate odnos kakav ja ne mogu ni zamisliti



htio sam mu reć da će sve bit okej


nisam mu to rekao


mi to ne radimo


mi znamo da nikad nije okej



žao mi je


ponovim još jednom


volim te buraz


zovi


tu sam


može?


vraćam se za stol kao da se ništa nije dogodilo


plaćam kavu


hodam


ne znam gdje sam


napadaji panike


svakodnevna stvar


ništa novo


ne radi dramu


ponavljam si u glavi


nemaš pravo od sebe radit žrtvu


rekao sam bratu da ga volim


nisam mu to rekao 10 godina


jadan ja dok stojim na povjetarcu uz more i čekam bus


jer je split strani grad


jer mi je zlo


jer mi treba krevet


normabeli


i moja kada


jer moram biti zreo i spakirati kofer


u busu sam osam sati zamišljao


negdje godinama postojite


negdje gdje nikad nisam bio


u tvojoj sobi vidim deku kojom si se pokrivala


deku ispod koje sam toliko puta zavukao ruku


uzeo daljinski i ugasio tv kad si bila već duboko u snu


a ja sam drogiran došao izvana


deku koja je cijela iščikana jer si sto puta zaspala sa cigaretom u ruci


deku kojom sam prekrio usta kad sam povraćao u sobi od droge


da budem tiši


da me ne čuješ


sjetim se da smo je imale kad smo skupa živjele


svi smo je imali


brat


ti


i ja


ta deka je jedina poznata stvar koju mogu povezati uz tebe


ja te ne poznajem


ne znam čak ni koja ti je najdraža pjesma


otkad sam saznao da umireš


zovem te mama


mama


mama







































II


ingolstadt


javi kad uđeš u vlak


doći ću po tebe


stojim s ruksakom ispred pošte


palim cigaretu


popravljam kosu dok čekam


pokušavam izgledati ženstvenije


tri puta je vežem i raspuštam


mislim o tome


kako ste tu imali čitav neki svijet


koji ja prvi put sada vidim


sad kad je možda kraj


nema visokih zgrada


i mi smo kao klinci živjeli u prizemlju


pokazuješ neku tvornicu pive


i školu


kažeš i da se neka zgrada izgradila ovu zimu


kao da sam stalno tu


kao da znam da je prije nije bilo


uvijek si imala lijepe kovrče


kažeš


nemoj se opet šišat


pomislim kako je raspuštena kosa bila dobra odluka


auto smrdi po cigaretama


alkoholu


i bolnici


još uvijek pušiš


ne već 15 dana


aha to buraz puši


da


sjedi u autu dok sam ja u bolnici


ne želi ući unutra


zato su ove boce tu i smrdi


jutros sam bila na mini operaciji


pod narkozom sam se dovezla doma


zašto nisi nekog zvala


pričaš mi kako tu svi voze bicikle


mislio sam da je to zato što ja obožavam bicikl


i uvijek tvrdim da ako ću se ikad seliti iz zagreba da to mora biti grad u kojem se može voziti bajk


ali onda sam se sjetio da ti to ne možeš znati


i da kad smo još bili zajedno nisam imao bicikl


i samo kažem


djeluje obiteljski


grad djeluje jako obiteljski


parkiraš ispred kuće

jel bi uzela ovu vreću samo


govoriš i držiš se za desnu stranu prsnog koša



mama


htio sam da me pozoveš u sobu i daš mi nešto


narukvicu


salvetu


papirić s tvojim rukopisom


privjesak


bilo što što ću čuvati do kraja života



na ulazu u stan osjetim janjetinu


ja ne volim janjetinu


ali to sad zaista nije bitno


jer ne mogu jesti


jer u trbuhu osjećam bol


ne volim janjetinu


ali to sad zaista nije bitno


u kuhinji koja izgleda kao dnevni buraz peče meso


a oko njega je sve puno nereda


i bude mi nekako drago


nekako poznato


jer se to nije promijenilo


jer smo uvijek mi prale suđe


nakon što smo jeli njegove specijalitete



nespretni zagrljaj


jebote koliko se nismo vidjeli


da


kolko


ne znam točno


masu



a znao sam


nismo se vidjeli točno tri godine


zadnji put si u stanu htio udariti mog kolegu s faksa


zadnji put si htio udariti osobu za koju si pretpostavio da je peder


zatvorio sam se u kupaonu za svoj rođendan i plakao


htio sam da svi odu


a ti prvi


nikad mu se više neću javiti


ponavljao sam si naslonjen na vrata kupaonice




kažem


ne znam točno


šta ti je s glasom


(jel to od testosterona)


lijepo vam je tu


kažem najvišim tonom koji mogu proizvesti


da



igraš igricu na mobitelu


mama jesi gladna


pa jesam


odgovaraš


jer me ne želiš pitati hranu


jer gladuješ dok ne pitam


jer se sama voziš iz bolnice nakon operacije


onda si snažna


jel ti treba nešto


ne


šta želiš


hoćeš tost


da


ne dižeš glavu


ni to se nije promijenilo





mama toliko sam dugo bježao


toliko sam se dugo sramio sebe i vas


puno smo izlazili ispred kuće


jedan na jedan


nikad se nije razgovaralo za stolom


i uvijek si netko nešto ima za reći bez da drugi znaju



pojela si jedva pola


i kinder pingvin cijeli


hoćeš slatko


da


zadnjem grizu dodaješ


slatko nije dobro za rak


znam


ali


ali




slikao sam mobitelom krevet nasuprot mog


i poplun na podu koji glumi ležaj


dani kad smo nas troje spavali u istoj sobi


opet imam 11 godina


i taj poplun možda postane deka


deka koju smo selili kad nismo imali gdje


slikao sam mobitelom ta dva dana sve što sam vidio


stvaram uspomene


jer su oca izrešetali kalašem


bez da sam imao išta


osim sjećanja


jedne košulje


i novinskih članaka



čitao sam iskaze djece roditelja kojima je oduzeta sloboda


iz jednog istraživanja


sva su samo htjela redovite odnose i susrete


smrt bliske osobe uzrokuje ptsp


nasilna smrt najčešće



slikao sam sve


jer nisam smio na prepoznavanje tijela


djeci nije preporučljivo ući


a to je bio moj tata


njegovo tijelo


i moj mekan trbuh za spavanje


to je ipak bio moj tata


izrešetan kalašem


i njegov probušeni trbuh


a ja ne mogu nasloniti glavu




slikao sam sve


plahta


rječnik (njemačko hrvatski) preko nje


stolac na kojem je obješen bademantil


injekcije protiv tromboze u hladnjaku


policu s gazama


(nikad neću zaboraviti miris tkiva)


tulipane


tulipane na dva mjesta u kuhinji


to nije tvoj omiljeni cvijet


nije čak ni nalik rajskoj ptici


oni to ne mogu znati


slikao sam sve


i spid na radijatoru koji je brat sušio da može bolje povući


wc


šalicu iz koje piješ


tvoje ruke


tvoje ruke kraj bratovih


tvoje ruke bilo gdje


ruke kojima si mi u djetinjstvu pipala čelo


koje su mjerile temperaturu



zvono


dva puta dnevno


medicinska sestra


injekcija protiv tromboze


zatvaram vrata od sobe


stanem ispred radijatora


samo da ne vidi spid


iako sam već odavno čist


ostale su mi te rutinske kretnje


i znanje o drogama


jer sam kao klinac dilao


jer smo se snalazili za život


jer sam povraćao u deku koju sada imaš





buraz da dođem


ha


da ti pomognem zamrznut ću godinu


stavit ću faks na pauzu


pa da


možeš biti sa mnom


pronaći ću ti posao


rješavat ćemo gudru skupa


drobit se


sve kao prije


kaže


bit će sve kao prije


sjetio sam se da to traje samo neko vrijeme


samo onoliko dugo dok te nešto ne okrene


dok mi nogama ne sjedneš na ruke


i počneš udarati


bez prestanka


a ja ne želim da prestaneš


jer kad zamahneš rukom osjetim povjetarac


povjetarac koji mi hladi puknutu arkadu


sjetio sam se koliko sam batina dobio od tebe


zbog jednih ukradenih bokserica


i da sam ljeti nosio dugi rukav


zbog toga što sam imao curu


zbog toga što jesam


dođi


kažeš


sve će biti kao prije


ali ja ne želim da je sve kao prije


šutim



oko mene ljudi znaju da nije sve kao prije i da sam čist godinama



ulazim u sobu


spavaš


promatram te


brat me zbunjeno gleda


šta ti radiš


ništa


aha dobro


kaže


hoćemo do grada


ne


želim bit s mamom


ali spava


znam ali tu sam da nju vidim


i ispod glasa dodam


ko zna


prekida me


prestani s tim


uvijek si bila negativna


treba brijati pozitivno


i opet pomislim da sam lud


jer nitko oko mene ne priča o tome


jer sam imao turističku turu


jedno skoro drogiranje


i desetak chit chatova u dva dana


a došao sam je vidjeti jer je brat rekao da misli da će joj produžiti život


promatram ženu


koja mi je majka


koja mi je


koja mi je


koja je njegova majka




hej


rekao sam ti hej


a ti gledaš u mobitel i igraš igricu


zanima me ako


ako


ako želiš da dođem tu na nekoliko tjedana


mjeseci


da ti pomognem oko hrane


veša


ne dižeš pogled


ne treba


ali kad počnu kemo


znaš ima nuspojava


kažem


možda će ti se povraćati


ne


ne brini danas je to napredovalo


prekidaš me


onda si snažna


aha


(reci mi da me voliš)


dobro onda


ali javi mi može


da


ok



nije mi javila


to je bio posljednji razgovor


i zato ga toliko dobro pamtim
































III



novi kafić


samo najbolje za mene


centar zagreba


bez dozvole ispisujem njihove živote


navike


osjećaje


od vlastite obitelji stvaram likove


je li moje ponašanje


bezosjećajnost ili zrelost


zašto ne plačem


i ne govorim stvari koje mislim




u kafiću


ljudi tvojih godina ne izgledaju kao ti


ne izgledaju kao da je život bio okrutan


i kao da će uskoro umrijeti


oko mene u životu


ljudi imaju nježne ruke


kojima djeci mjere temperaturu


i ne stoje cijeli dan za šankom


ne stvaraju djecu s kriminalcima


i nisu samohrane majke s psihičkim poremećajima koje nitko ne vidi


oko mene ljude zanima kako sam


i ne nude mi spid koji se suši na radijatoru


okružen sam ljudima


koji me pitaju jesam li dobro


i kako ide liječenje


a ja im ne mogu odgovoriti


jer ti o tome ne govoriš


jer sam isti kao i vi


stvari držim u sebi


i vjerojatno bih se i ja sam odvezao iz bolnice nakon operacije


onda sam snažan




više te ne mrzim


nisam ni ljut


samo mi je žao


ne mogu vam pomoći


ni sebi


godinama sam stvarao novoga sebe


udaljavao se od svega što vi jeste


a sad si ne mogu pomoći


ni vama


steže me u želucu jer znam da je sada kasno




pitala me frendica kako je bilo


nisam rekao ništa


osim da možda odem tamo


biti s njom


kaže shvaćam


ali ostavit ćeš cijeli svoj život


faks


posao


vezu


znam


kažem znam


sjetim se brata


spida u sobi na radijatoru


dok u drugoj žena umire od raka


sjetim se brata


koji odlazi na posao


i pita me ima li bijeloga na nosu


neka provjerim za svaki slučaj


gura mi glavu pred oči


čujem kako mu u torbi zvecka votka


znam da je to teško


ne krivim ga


tko bi se mogao s tim nositi


ja ujutro otvaram pivu u krevetu


jer je neizdrživo u drugom gradu


a on je tamo


on je tamo


sjetim se svega toga


ali kažem samo


znam


jer vas skrivam


jer me sram


kaže shvaćam ali moraš misliti na sebe


kažem znam


sjetim se kako me nisi htjela vidjeti godinama


kako sam te sreo u centru zagreba nakon što si me napustila


rekla si da ne stigneš na kavu


ali svejedno mi tijelo počinje drhtati


želim biti tamo


hrpa neopranog veša


ti koja voziš nakon operacije


ideš po brata da ne napravi neko sranje jer je zdrobljen popodne


nakon što je skinuo s nekog lika jaknu jer mu je bilo zima


a ujutro se pitao čija je


ja se sjetim


da ćeš možda uskoro umrijeti


i prelistavam fotografije


tako sam vam nalik




ne mogu to


uvijek imam tu misao jako jako blizu


meni su tatu izrešetali


sad puštam misao neka stoji


ali ta rečenica je uvijek spremna


rijetko sam kome to rekao


ponekad prođu godine


najčešće ljudi znaju jer im netko kaže


njemu su tatu izrešetali kalašem


a sada


mama će umrijet


mama će mi umrijeti


njemu će mama umrijeti


umrijet će


kad se stvari izgovore


znači da je ozbiljno


meni će mama umrijeti





smiri se


kažem si


postoje gore stvari na svijetu


zamisli kako je bratu


zamisli samo kako je to kad ti majka umre


majka koju viđaš


imate zajedničke teme


i zove te na mobitel


zamisli samo kako je to kad ti majka umre


majka koja već nije bila mrtva


prestani


nemaš pravo na to


a onda samo snažno stisnem oči


sjetim se


zajedničkih ljetovanja



nama se sve uvijek vrtilo oko mora


polazak je uvijek bio rano ujutro


da se ti naspavaš


nisi voljela noćnu vožnju


nisi voljela noć


podsjećala te na oca


to sam tek kasnije shvatio


jer su ga policajci noću tražili kod nas


iako godinama nije s nama živio


rekla bi


idemo čim se probudim


pustite me da se naspavam


a nas dvoje smo te budili


jel sad krećemo


kad


hajmo


spremni smo


znali smo da more znači vidjeti oca


ako nije u zatvoru


ili na putovanju (kako si ti zvala zatvor)


znali smo da ćemo ga vidjeti kad se otrijezni


da ga neće biti nakon popodneva


ali cijelo jutro ćemo se skupa kupati


igrati picigina


dubiti na glavi


jel sad krećemo


pitali smo


jer smo znali da more znači obitelj


igrali smo igru


tko prvi vidi more


nakon sv. roka


zabili bi se uz prozore


i negdje u sebi znali da smo ga ugledali u isto vrijeme


ali svaki si put morala presuditi u nečiju korist


jer igra onda ima smisla


malo češće u bratovu


muško je i stariji od mene


ajmo prvo ostavit stvari


pokušala bi svaki put


iako znaš da nećeš uspjeti


i moraš prvo doći do mula


istrčali bi odmah u more


pazi da se ne posklizneš


već je bilo kasno


već smo rukom dodirivali valove


i držali dah


poslije bi uvijek išla rasprava o tome da smo mokri od soli


a auto je čist


poslije smo


samo odrasli


i prestali igrati igre




dugo sam htio da me bezuvjetno voliš


da me zoveš svaki dan


htio sam majku


dugo sam od tebe bježao


a sad ne znam što bih s tobom


i sebičan sam u samoći




dugo sam htio da se okupimo na ručku


da me ispituješ o ocjenama i životu


dugo sam htio majku


a sad ne znam što bih s tobom


uznemiruješ me


ja ne volim janjetinu


ali to sad nije bitno



htio sam ti reći da sam prije zamišljao


kako bi bilo da te nema


htio sam ti reći da sam prije često zamišljao kako bi bilo da te nema


a sad me toga strah


iako


ne znam što bih s tobom kad si tu



zamišljam kako ti pada kosa


kako ti je pola glave već golo


i hvata me jeza


jer smo nekad bile bliske


jer smo nekad bile skoro bliske


jer zapravo nikad nismo bile bliske


ne znam ništa o tebi


ne znam ni koja ti je najdraža pjesma


ne znam što bih s tobom kad si tu


još manje


što bih sa sobom kad te ne bude




sjećam se poziva


pitaš me gdje si


evo pišem završne radove


aha


dobro onda


mislila sam da si otišla u sarajevo


vidjela sam da je netko krvav


nisam


dodam


ne brini


pride


pomislim u sebi


mislila si na sarajevo pride


ali ne možeš to ni izgovoriti


ne možeš izgovoriti to


jer sam zbog toga otišao prije punoljetnosti iz obiteljskog doma


iako znaš da idem na prosvjede i prideove


iako si pomislila da sam tamo


iako mrziš pedere i lezbe


nazvala si



mama ne mogu opet prolaziti to


htio sam ti reći da ne mogu


i pitati te zašto nisi otišla doktoru


htio sam te pitati


što ti je i zašto si to napravila


i znaš li da smo se raspali nakon što su oca izrešetali


htio sam ti reći da te mrzim


i da ne možeš to učiniti



mama ne mogu opet prolaziti to


govorim sam sebi


svaki pubertet jedna smrt


da


to je valjda tako


više nisi ženstvena


uzimaš testosteron


kako ti to glas zvuči


u tranziciji si


transrodna si


sve ste to pomislili


zaokružila si ne na svakom formularu


mislila si da ti nitko nema rak


a sad je rizično


testosteron je rizičan


i zato sam kod psihologinje siguran kad mi kaže


to je često nasljedna bolest


a ti je nemaš u obitelji


za jednog hipohondra to je sretna vijest


opipavam grudi


a ti imaš jedinicu


neka režu što hoće smiješ se


strah me za mene


kao što me svaki dan strah da mene netko ne ubije


kako sam sebičan


mama ne mogu opet prolaziti to




htio sam te pitati


zašto te zanima jesam li i ja u sarajevu


i što jedem za ručak


htio sam te pitati


znaš li koliko sam toga pojeo ovih godina


i na koliko sam prideova bio


koliko sam puta skupljao novac za hranu po kući


koliko sam puta skoro dobio batina zbog toga što jesam


ovih godina u kojima te nije bilo


mama ne mogu se sad praviti da je ovo normalno


i da se čujemo svaki dan


mama oprosti


oprosti mi što sam ti stran


i što osjećam gnjev


u trbuhu me grči


strah me


strah me da ću postati opet onaj klinac


kojem nije stalo do vlastita života


koji lupa vratima jer se skida s droge


i ne može se s tim nositi




moj je tata volio jesenjina


moj je tata volio jesenjina


i mnoge druge opasne stvari



moja je mama voljela ono što je stigla


moja je mama voljela ono što je stigla (pjesmu Sade- Your Love Is King)


i možda mene



toliko sam dugo bježao od vas


ti si napustila mene


ponavljao sam si godinama u glavi


sram me je samoga sebe


sram me je vas


toga što niste obrazovani


što je otac kriminalac


a brat je završio samo osnovnu školu


bilo me sram sve ove godine


pokušavao sam se snaći u svijetu o kojemu ništa ne znam


i duboko zakopavao sve što me podsjećalo na vas


ti si napustila mene


ali tek nakon što sam ja pobjegao od vas




strah me


mogao sam ovo spriječiti


ali tad nisam znao


mama nisam znao kad sam lupao vratima sobe


nisam znao ništa o psihologiji


nisam znao ništa o ničemu izvan ulice


mama nisam znao da ljudi u depresiji ne pospremaju stan


mogao sam spriječiti da umreš


a ja sam postao opsjednut čistoćom


i mrzio način na koji živiš


nisam tad znao da si tužna


i da ne možeš više


s posla doma


sa suda u zatvorski posjet


nisam znao da ne možeš drugačije


da nisi sama to htjela


nisam znao ništa


i ne mogu to promijeniti


ali sad se sjećam kako si nestajala


snažno stisnem oči i vidim


kako je nestalo sve što sam znao o nama


zatrpala si to novinama


papirima


i drugim smećem


mama nisam mogao ništa onda


a sad mi je sve jasno




nisi ti odgovoran


zaslužila je samoću


odzvanja mi u glavi


roditelji su odgovorni za djecu


snažno stisnem oči


i vidim kako nestaješ


snažno stisnem oči


i pitam se


tko je za koga prije umro


ubila si me jako davno


jako jako davno


odavno si me napustila


davno prije nego što sam pobjegao


zapravo


nisam ja pobjegao


ja sam se snašao


nisi ti sebičan


znala je da bez nje imaš veće šanse


sam


bez njih


to ti je bila jedina šansa


ponavljam si



odavno si nestala


snažno stisnem oči


i vidim kako sam ti stran


mjerim


važem


nikad me nisi voljela


gadilo ti se to što si rodila


htio sam te pitati znaš li koliko sam puta skoro dobio batine zbog toga što jesam


nije te bilo briga što nosim dugi rukav ljeti


zbog jednih ukradenih bokserica


i zbog toga što jesam


nisi ti sebičan


odzvanja mi u glavi


nisam mogao ništa


kad je otac sjedao u kut restorana


uvijek je imao svoje mjesto


i malu torbicu prepunu metaka


birao je poziciju s koje vidi sve


nisam mogao ništa


a sad radim istu stvar


uvijek imam svoje mjesto


pregled nad situacijom




nisam mogao ništa


kad si plakala i otišla


bilo ti je previše nas djece


i stajanja na nogama


nisam mogao ništa


a sad radim istu stvar


osamim se


i samo odlazim


ja nikad ne odlazim


ja o odlasku razmišljam


odlazak je jedina šansa


tebi


drugima


odlazak je sloboda


odlazak znači živjeti bez srama


ja nikad ne odlazim




i što ja znam o tome dok pišem ovo kraj mora


u malom mjestu kraj trogira


što ja znam o tome


kako je očima gledati osobu koja u tebe puca iz kalašnjikova


što ja znam o tome


kako je čuti na stranom jeziku da ćeš umrijeti i da se tu više ne može ništa



to je bio moj tata


i njegov mekani trbuh na koji sam naslanjao glavu


to je  bila moja mama


i njezine ruke kojima mi je pipala čelo



krevet je dovoljan da u njega stane dvoje ljudi


ona i još netko


jedan stol


dvije knjige


ona i još netko


mama ja znam da to mjesto nije za mene


ja znam da se više ne poznajemo


ona i još netko


enter kao udah


73 poruke


73 više nego zadnjih deset godina


enter kao izdah


ti si nas napustila


tko sam ja ako ne pišem


i kako sam ako ne pišem


kemoterapija


ovo je moja kemoterapija


osjećam kako mi se raspadaju organi


vaš otrov u meni


i kad ga preživim


zdravo tkivo




mama morao sam


jer ti nikad to neću reći


jer me strah plakati


jer se bojim da više nikada onda neću prestati


jer sam isti kao i vi


udah


snaženo stisnem oči


i opet smo mali


snažno stisnem oči


i opet idemo na more


izdah


sjedim uz more


i opet smo svi ovdje


udah


sjećanja nam nitko ne može uzeti


strah me


grči me u trbuhu


sjetim se kako si stavljala umorne noge u lavor


pušila jednu za drugom uz tv


htjela si zaspati uz njega


jer te smirivao


jer nisi mogla čuti vlastite misli


uličice se tope s gradom


a ja se sjetim svega što sam ti priredio


roditeljske sastanke


socijalnu


informacije


policijske postaje


after partije


nespavanje prije jutarnje smjene


boli me


jer znam što sam ti učinio


izdah



mama


posvetio sam ti tekst


jer i ti znaš da tišina ima posebnu težinu


jer nam je tišina već jednom uništila život


jer i ti znaš da se više ne stignemo upoznati


mama naučila si me da iskoristim šansu


šansa je ovo što činim


pišem o tebi


jer si me ti naučila


da se tome naučim sam


udah


zdravo tkivo


izdah









Facebook! TwitThis