Twain sjedi za stolom, puši i gleda Teslu koji se izvlači iz luđačke košulje. Tesla se koprca u tišini, zauzima čudne poze, ispušta neobične zvukove, i nakon kraćeg vremena se odriješi, na Twainovo oduševljenje. Tesla i Twain zatim razgovaraju o znanosti, filozofiji i umjetnosti. Pozdravlja ih Žena, koja kaže da ide prošetati s djecom. Twain ispriča događaj iz djetinjstva o susretu s Tajnovitim strancem, sukladnu njegovu istoimenom romanu. U toj paralelnoj radnji naslućuje se da je to možda Sotona, no mnogi vjeruju da je Twain u liku Tajnovitog stranca prikazao Teslu. Događaji nisu jasno definirani, primjerice, u toj se paralelnoj radnji pojavljuju mali ljudi i druge neobjašnjive pojave. Time i razgovor Tesle i Twaina postaje sukcesivno mračniji. Miješaju se pesimistička znanstvena i mistička promišljanja. Na kraju Tesla ostaje sam, jer Twain je umro. Tesla govori Ženi da zasigurno nije prebrodio prerane smrti supruge i dviju mladih kćeri. Žena se gubi u vremenu i prostoru, zamuckuje. Tesla je otvara da bi je popravio: ispostavlja se da je ona automat, robot, i/ili plod njegove mašte. Sijevne umjetna munja, ovaj put u dugome bljesku. Kroz njezine odbljeske vidimo Teslu, samog, u luđačkoj košulji, kako se koprca, zauzima čudne poze, ispušta neobične zvukove, prelazi slobodno s jedne na drugu stranu pozornice.



GODINA PROIZVODNJE: 2015.

BROJ ŽENSKIH LIKOVA: 6

BROJ MUŠKIH LIKOVA: 6

BROJ LIKOVA NEODREĐENOG SPOLA: Oko 10

COPYRIGHT: Sva prava pridržana






Prema motivima iz zapisa Nikole Tesle i Marka Twaina,

napose Twainovog romana The Mysterious Stranger



9Dičili smo se Bogom u svako doba
i tvoje ime slavili svagda.
10A sad si nas odbacio i posramio nas
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
11Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo,
i opljačkaše nas mrzitelji naši.
12Dao si nas k’o ovce na klanje
i rasuo nas među neznabošce.
13U bescjenje si puk svoj prodao
i obogatio se nisi prodajom.
14Učinio si nas ruglom susjedima našim,
na podsmijeh i igračku onima oko nas.
15Na porugu smo neznabošcima,
narodi kimaju glavom nad nama.
16Svagda mi je sramota moja pred očima
i stid mi lice pokriva
17zbog pogrdne graje podrugljivaca,
zbog osvetljiva dušmanina.
18Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili
niti povrijedili Saveza tvoga,
19niti nam se srce odmetnulo od tebe,
niti nam je noga s tvoje skrenula staze,
20kad si nas smrvio u boravištu šakalskom
i smrtnim nas zavio mrakom.
21Da smo i zaboravili ime Boga našega,
da smo ruke k tuđem bogu podigli:
22zar Bog toga ne bi saznao?
Ta on poznaje tajne srdaca!
23Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom,
i mi smo im k’o ovce za klanje.

24Preni se! Što spavaš, Gospode?
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
25Zašto lice svoje sakrivaš,
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?
26Jer duša nam se u prah raspala,

trbuh nam se uza zemlju prilijepio.
27Ustani, u pomoć nam priteci,
izbavi nas radi ljubavi svoje!



Psalam 44 (43); Vapaj za pomoć Izraelu

(prijevod Jeruzalemske Biblije)


U replike lika Nikole Tesle u ovoj su drami vjerno inkorporirane mnoge autentične misli slavnog znanstvenika. Sve u drami navedene stavove o najrazličitijim temama (od elektriciteta do eugenike, od teorije relativnosti do robotike), pa i one najneobičnije, Nikola Tesla je za života uistinu napisao i objavio ili autorizirao za objavu.

Slično je i s velikim brojem replika Marka Twaina: uglavnom su to njegove poznate misli.

U bibliografskoj bilješci na kraju teksta nalazi se popis pritom korištenih izvora.


Usporedna radnja razmjerno vjerno adaptira dijelove romana Tajnoviti stranac, posljednjega i posthumno objavljenog djela Marka Twaina; netipično za slavnog humorista, ovaj je roman teško dokučiv i nadasve turoban, zacijelo i zbog toga što je pisan u sjeni prerane smrti njegove prve kćeri Susy (1896.), nakon čega su uslijedile još dvije tragedije: smrt supruge Olivije (1904.) i njihove treće kćeri Jean (1909.).


Kao motto ove drame koristi se Psalam 44, koji se kasnije javlja i u jednoj replici, zbog korelacije s likom Satana, koji je u ranoj verziji Twainova romana nazvan imenom „Broj 44“.


Osobe:


NIKOLA TESLA, američki znanstvenik porijeklom iz Hrvatske
MARK TWAIN (pravim imenom SAMUEL LANGHORNE CLEMENS), američki književnik

ŽENA

Olivia Langdon Clemens

Susy Clemens

Jean Clemens

Usporedna radnja:

SATAN

THEODOR (mladi Mark Twain)

NIKOLAUS

SEPPI

NIKOLAUSOVA MAJKA

Glas Lisine majke

Mali ljudi


Zbiva se u Teslinom kabinetu 1910. godine.

Usporedna radnja zbiva se oko 1848. godine.

Pozornica je podijeljena na dva dijela.

Lijeva polovica je Teslin kabinet. Tesla i Twain sjede za stolom, piju viski, Twain puši.

U pozadini je Teslin generator koji se katkad javlja snažnom umjetnom munjom, popraćenom karakterističnim zvukom električnog pražnjenja.

Druga polovica je idiličan krajolik, na kojemu će se odvijati usporedna radnja.




Twain sjedi za stolom, puši i gleda Teslu koji se izvlači iz luđačke košulje.

Tesla se koprca u tišini, zauzima čudne poze, ispušta neobične zvukove, i nakon kraćeg vremena se odriješi.


TESLA: Ta-daa!!!

TWAIN (ustaje, frenetično plješče): Bravo! Bravo!

TESLA: Pa rekao sam ti da mogu!

TWAIN: Baš kao Harry Houdini!
Tesla sjeda, iskapi viski.

TESLA: Govorio sam ja Houdiniju da nije on jedini čudotvorac.

TWAIN: Pa zašto onda nisi nastupao s tom točkom? Zaradio bi puno para za svoje znanstvene projekte.

TESLA: Ah, ionako me već smatraju cirkusantom. Radije bih da me više smatraju znanstvenikom nego čudotvorcem. Čudotvorac i cirkusant, to je vrlo slično.

TWAIN: Pa ti jesi čudotvorac. Ne samo da stvaraš čuda, nego imaš gotovo nadnaravne sposobnosti. Koliko si samo knjiga pročitao! Na tisuće!

TESLA: To mogu zahvaliti znatiželji i, ponajviše, mojoj maniji upornosti. Tjerala me istinska manija da završim sve što sam započeo, a što me često dovodilo u teškoće. Jednom prilikom počeo sam čitati Voltaireova djela, kadli sam, na svoje zaprepaštenje, uvidio da postoji gotovo stotinu opsežnih svezaka otisnutih sitnim slovima koje je to čudovište ispisalo ispijajući sedamdeset i dvije šalice crne kave dnevno. Moralo se to obaviti, ali kad sam odložio posljednju knjigu bio sam vrlo zadovoljan, i rekao: „Nikad više“!

TWAIN: U Parizu su me čudno gledali dok sam s njima razgovarao na francuskom; nikako nisam uspijevao podučiti te idiote da razumiju svoj vlastiti jezik. Voltairea si, naravno, čitao na francuskom?

TESLA: Naravno. Znaš li da je među najstarijim referencama mornarskoga kompasa odlomak u pjesmi slabo poznatoga francuskog pisca Guyota de Provinsa, koji je pisao početkom trinaestog stoljeća? Prvi put sam do te reference došao prije mnogo godina, tijekom razdoblja lakomog čitanja dok sam se oporavljao od gotovo fatalnog napadaja cholere morbus. Ako me pamćenje dobro služi, glasio je ovako:

“Quand la mer est obscure et brune
Qu’on ne voit ni etoile ni lune
Donc font l’aiguille allumer,
Puis n’ont garde de s’egarer
Contre l’etoile va la pointe.”

Ili, u mom slobodnom prijevodu:

“When gloomy darkness hides the sea
And one no star and moon can see
They turn on the needle the light,
Then from the straying they have no fright
For the needle points to the star.”

TWAIN: Ha, Voltaire je možda čudovište, ali što si onda ti? Ti jesi čudotvorac. Imaš fotografsko pamćenje, govoriš desetak jezika, imaš pjesnički talent… Sam si mi govorio da sve što izumiš prethodno vidiš u glavi, do najsitnijeg detalja…

TESLA: Ah, što ti mi to vrijedi kad…


Ulazi mlada, prekrasna žena. U tom trenutku generator, uz jeziv zvuk električnog pražnjenja nakratko proizvede umjetnu munju.

Žena na pladnju donosi novu bocu viskija. Tesla i ona izmijene značajne poglede pune naklonosti. Ona izlazi u tišini, nitko ne prozbori ni riječ.

Za to vrijeme Twain je okrenut na drugu stranu, maramicom čisti naočale. Kad Žena izađe, on se prene.


TWAIN: O, ima tu još! (Uzima bocu i natače obojici.) Houdini je također stigao Austro-Ugarske, kao i ti?

TESLA: Da, on je Mađar. Mađarski Židov.

TWAIN: Jesi ga možda upoznao još tamo?

TESLA: Ne vjerujem, ali tko zna. Dok sam ja u Budimpešti otkrio rotirajuće polje, on je tada bio mali dječak. Otkriće rotirajućeg polja ne bih mijenjao ni za tisuću pronalazaka, pa ma kako vrijednih… Za tisuću godina će telefon i filmska kamera možda biti zastarjeli, ali načelo rotirajućega magnetskog polja ostat će vitalno i živo za sva buduća vremena… No da, tko zna, kažem. Možda je mali Harry trčao po parku kad sam ja uvidio temeljni princip rotirajućeg polja. On tvrdi da su njegovi roditelji u Ameriku uselili kad je on bio četverogodišnji dječak. Ali…

TWAIN: Ali…Ali, znamo mi Houdinija!

TESLA: Da, njemu vjerovati! Stvarno je vražić. Rogati. Dugorog, kao i ti, to ti srednje ime znači, dragi moj Samuel Langhorne. (Twain se neugodno promeškolji.) Znaš li da se Houdini htio bacati niz Niagarine slapove u buretu i oslobađati se iz njega na otvaranju moje hidrocentrale? Ali rekao sam mu da je sada to moj šou i nek' se malo strpi.

TWAIN: Trebao si se ti baciti. Svečano, u prigodi otvaranja centrale.

Smijeh.

TWAIN: S koliko si ti ono godina došao u SAD?

TESLA: 1884., s 28 godina. Proturječno iskustvo, moram ti priznati, dragi moj Sam.U „Tisuću i jednoj noći“ pročitao sam da su džinovi prenosili ljude u zemlju snova, gdje su  doživljavali predivne pustolovine. Moj je slučaj bio upravo obrnut. Džinovi su me prenijeli iz svijeta snova u svijet stvarnostī. Ono što sam ostavio bilo je prekrasno, umjetničko i u svakom pogledu fascinantno; ono s čime sam se suočio ovdje bilo je mehanizirano, grubo i neprivlačno. „Je li ovo Amerika?“, zapitao sam se u bolnom iznenađenju. „Civilizacijski zaostaje za Europom cijelo stoljeće.“ Kad sam 1889. godine otputovao u inozemstvo – pet godina nakon mog dolaska ovamo – postao sam uvjeren da je Amerika više od cijelog stoljeća ispred Europe i do dana današnjega nije se dogodilo ništa zbog čega bih promijenio mišljenje.

TWAIN: Bilo je divno otkriti Ameriku, a bilo bi još divnije da je ostala neotkrivena.

TESLA: Ipak, ovdje sam mogao ostvariti mnoge svoje izume, što ne bi bilo moguće da sam ostao u Europi. Jedan od najvećih događaja u mom životu bio je moj prvi susret s Edisonom. Taj prekrasan čovjek, koji je bez ikakvoga znanstvenog obrazovanja već bio toliko postigao, ispunio me divljenjem. Pomislio sam da je sve moje proučavanje jezika, književnosti i umjetnosti bilo uzaludno; iako sam kasnije, naravno, uvidio da nije tako.

TWAIN: A Morgan?

TESLA: Visoko je cijenio moja postignuća i na svaki je način dokazao svoju potpunu vjeru u moju sposobnost da konačno postignem ono što sam naumio.

TWAIN: Da, eto… Zovu nas nacijom izumitelja, a to i jesmo. Mi bismo se mogli uznosito dičiti tim naslovom čak i da smo se zaustavili odmah poslije prvog izuma, a to je ljudska sloboda.

TESLA: U to ime! Cheers!

TWAIN: Cheers!

TESLA: Alkohol je u manjim količinama izvanredan eliksir, ali toksičnog je djelovanja kada se apsorbira u većim omjerima, pri čemu je posve nebitno unosimo li ga u obliku viskija ili se stvara u želucu iz šećera. Iako, činjenično je utvrđeno da su kava, čaj, duhan, žvakaća guma i drugi stimulansi, koji se slobodno dozvoljavaju čak i u nježnoj dobi, sudeći po broju onih koji im podliježu daleko škodljiviji po stanovništvo.

TWAIN: Naročito su škodljivi za zube, a alkohol to nije. Zato škotski viski uvijek pijem navečer da predusretnem moguću zubobolju. Mene, doduše, nikad nije bolio zub, ali što je još važnije, nema nikakvih nagovještaja da bi me mogao zaboljeti.

Smijeh.

TWAIN: Ispričaj me, moram na ono mjesto kamo i kraljević… Znaš već.

Twain izlazi.

Za nekoliko trenutaka ulazi Žena.

Nakratko sijevne umjetna munja.


ŽENA: Nicky, idem ja s djecom malo prošetati.

TESLA: Ok, ali dobro se utoplite. I nemojte piti vodu nigde, kupite neki tonik u boci, nikad se ne zna.

Žena izlazi. Za nekoliko trenutaka vraća se Twain.


TESLA: Više ljudi umire ili pobolijeva od zagađene vode nego od čaja, kave, duhana i drugih stimulansa.

TWAIN: Voda, ako se pije umjereno, ne može naškoditi nikome.

TESLA: Haha, cheers!

TWAIN: Austrijska carevina prepuna je toplica; ona opskrbljuje zdravljem cijeli svijet. Sva njezina voda je ljekovita. Austrijanci tu vodu pakiraju u boce i šalju posvuda, a sami piju pivo. Valjda zbog požrtvovnosti.

TESLA: Hah, stvar je u volji… Moja je majka bolje shvaćala ljudsku narav i nikada se nije žalila. Znala je da od vlastite gluposti ili poroka nitko ne može biti spašen nečijim tuđim trudom ili prosvjedom, nego jedino snagom vlastite volje.

TWAIN: Nedostaje li ti ikad Europa? Tvoj rodni kraj, kako si ono rekao… Li-ka? U hrvatskom dijelu Monarhije? One planine o kojima si govorio?

TESLA: Oh, to sigurno nije tako zanimljivo kao tvoje odrastanje uz Mississipi… Nije to ni nalik pustolovinama Toma Sawyera ili Hucka Finna! Znaš ono, kad sam bio bolestan nakon gimnazije, pa sam samo gutao knjige, jednoga dana uručili su mi nekoliko svezaka nove literature različite od svega što sam ikada pročitao i tako zanosne da sam posve zaboravio na svoje beznadno stanje. Bila su to ranija djela Marka Twaina i možda upravo njima mogu zahvaliti čudesni oporavak koji je uslijedio. Dvadeset i pet godina kasnije, kad sam upoznao gospodina Samuela Clemensa i kad smo se sprijateljili, ispričao sam mu to iskustvo i zapanjio se vidjevši tog velikana smijeha kako je briznuo u plač.

TWAIN: Uvijek me to dirne kako si to bio lijepo izrazio. No pustimo sad moje djetinje priče s Mississipija, vratimo se na tvoje djetinjstvo. Ni tvoje djetinjstvo nije bilo dosadno, ne?

TESLA: Naši su prvi poduhvati iznimno važni. Naši prvi poduhvati su posve nagonski, odjeci su to žive i nedisciplinirane mašte. Kako starimo, nameće nam se razum i postajemo sve sistematičniji i promišljeniji. Ali ti prvi poticaji, iako nisu odmah produktivni, od najveće su važnosti i mogu oblikovati naše sudbine. Do koje je mjere mašta igrala ulogu u mom ranom životu mogu ocrtati jednim neobičnim iskustvom. Kao i većina djece, volio sam skakati i razvio sam snažnu čežnju da se održim u zraku. Ponekad bi snažan vjetar, bogato ispunjen kisikom, zapuhao s planina čineći moje tijelo lakim poput pluta i dugo bih skakao i lebdio u prostoru.

TWAIN: Zvuči pomalo hudinijevski… Podsjetio si me na jednu priču iz mog djetinjstva, koju još nikome nisam ispričao…

TESLA: Oh? Hoćeš li je napisati u kakvom novom nastavku Toma ili Hucka?
TWAIN: Ne vjerujem. To je samo moja priča. I prilično je nevjerojatna, poput tvog lebdjenja u prostoru, poput tvoga fotografskog pamćenja, vizija koje imaš, poput tvojih čudesnih talenata…

TESLA: No, ne pretjerujmo, što se tiče lebdjenja, uživao sam u tom osjećaju, ali grubo sam se razočarao kada sam se kasnije razuvjerio.

TWAIN: Ja se još nisam razuvjerio u događaje oko tajnovitog stranca.

TESLA: Tajnovitog stranca?

TWAIN: Tajnovitog stranca.

TESLA: Počni.

TWAIN: Moramo nakratko otputovati u prošlost, poput onog Yankeeja iz Connecticuta. Otprilike trinaest godina nakon mog rođenja…

U pozadini se pojavi Halleyev komet.

TWAIN: No, znaš da sam rođen u godini kometa, 1835.?

TESLA: Da.

TWAIN: I nadam se da ću otići s njome, kad se ponovno pojavi, 1910. godine.


Nakratko sijevne umjetna munja.


Na desnoj polovici pozornice pojavljuju se tri dječaka.


TWAIN: Tri dječaka, nazovimo ih… Prvi nek' bude Theodor – to sam ja; uvijek sam se htio zvati Theodor.

TESLA: Bolje Theodor nego Langhorne. Bolje Božidar, Božji dar, nego Rogati!

Twain se opet neugodno promeškolji.

TWAIN: Drugi nek' se zove, evo, po tebi, Nikolaus…

TESLA: Hvala!

TWAIN: Na kraju možda nećeš biti najsretniji tom čašću, ali bio mi je drag prijatelj, baš kao što si mi i ti. Treći momčić nek' se zove, recimo, Seppi.

TESLA: Seppi?

TWAIN: Da. Jedno njemačko ime, od milja za Josefa. Evo, u počast onom dečku kog spominjem u Tomu Sawyeru, onom klincu njemačkog porijekla koji je jednom prilikom izgovorio tri tisuće stihova iz Biblije bez stanke, ali ništa mu to nije pomoglo; jer, nije on bio kao ti – bio je to prevelik napor za njegov mozgovni sustav i od toga je dana gotovo posve pošašavio.

TESLA: Seppi. Može. Pričaj.


Na drugoj polovici pozornice, u idilični pejzaž utrčavaju trojica razigranih dječaka.


TWAIN: Nas trojica dječaka bili smo stalno zajedno, još od kolijevke, bijasmo skloni jedan drugome od samo početka, a ta se naklonost s protekom godina produbljivala. Jednoga svibanjskog jutra spustismo se preko mosta i krenusmo u brda navrh jednoga šumovitog brežuljka, koji nam je bio omiljeno mjesto, i tu smo se ispružili na travi, u sjeni, da popušimo po jednu i da se odmorimo. Ali pušiti nismo mogli jer smo bili nemarni pa smo zaboravili ponijeti kremen i kresivo. Imao sam lulu, ali je nisam imao čime zapaliti.


Trojica dječaka postupaju kako Twain opisuje.


TWAIN: Uskoro do nas, između drveća, dovrluda mladić i sjedne kraj nas. Bili smo sramežljivi jer nismo bili navikli na strance.


Dolazi mladić, lijepa i ugodna lika, u novoj, modernoj i kvalitetnoj odjeći.


SATAN: Bok momci, što ima? Zabavljate se?

THEODOR: Dobar dan.

SATAN: Dobar vam dan, mlada gospodo.

NIKOLAUS: Dobar dan, gospodine.

SEPPI: Dobar dan, gospodine. Odakle ste, ako smijemo pitati?

SATAN: Oh, lula. Pušite? Smijem li se pridružiti? Da se upoznamo u pravom indijanskom obredu, uz lulu mira!

THEODOR: Rado, ali nemamo je čime zapaliti. Zaboravili smo, naime…

SATAN: Vatre? Oh, to je barem lako; ja ću to srediti.

Satan uzme lulu iz Theodorovih ruku, puhne u nju, a duhan se zapali i pocrveni, proizvevši dim. Dječaci se čude.


TESLA: Opa! Još jedan mađioničar? Ili, kako bi ti rekao, čudotvorac?

TWAIN: Čekaj. To je tek početak.


THEODOR: Kako…

NIKOLAUS: Wow!

SEPPI: Mein Gott!
THEODOR: Kako… kako ste naučili ovaj čudan trik?

SATAN: Nisam ga naučio. To mi je prirođeno, kao i mnoge druge stvari koje mogu izvesti.

THEODOR: Koje druge stvari?

SATAN: Oh, mnoge. Ne znam im ni broj.

THEODOR: Hoćete li nam ih pokazati?

SEPPI: Dajte, pokažite nam!

NIKOLAUS: Dajte, molimo vas!

SATAN: U redu, ali obećajte mi da nećete pobjeći.

THEODOR: Nećemo!

NIKOLAUS: Obećavamo!

SEPPI: Obećavamo, pokažite nam!

SATAN: Sa zadovoljstvom! Evo, dat ću vam bilo koje voće poželite, bez obzira na to dozrijeva li u ovo doba godine ili ne. Recite!

THEODOR: Naranče!

NIKOLAUS: Jabuke!

SEPPI: Grožđe!

SATAN: U vašim su džepovima.

Začuđeni dječaci iz džepova izvade ono voće koje su poželjeli.


THEODOR: Naranče, stvarno!

NIKOLAUS: Fantastično!

SEPPI: Kako je to moguće?!


TESLA: Jeftin mađioničarski trik. Upoznao si nekog Houdinija prije Houdinija.

TWAIN: Aha. Pričekaj još samo koji trenutak.


SATAN: Dobit ćete i sve drugo što poželite. Čak i ne morate izgovoriti vaše želje; sve dok sam s vama, samo morate pomisliti na to što želite i želja će vam se ostvariti.

THEODOR: Gospodine, ispričavam se, ali smijemo li znati tko ste vi?

SATAN: Anđeo.

NIKOLAUS: Anđeo?

SEPPI: Ja bih želio male ljude, poput igračaka, ali žive!


Na pozornicu dolaze mali ljudi.[1] Jedan dio prostora očiste od trave i na njemu započnu graditi mali dvorac od vrlo malih cigala. Muškarci postavljaju male skele, a žene miješaju žbuku i nose je u kantama na glavama.


SATAN: Seppi, hajde, zamisli mali top, trebat će im za obranu utvrde koju grade.

SEPPI: Može, želim top!

Do malih ljudi na pozornicu se dokotura mali top. Seppi razdragano zaplješće!

NIKOLAUS: Ja bih kopljanike s helebardama!

Na pozornicu uđu dva mala kopljanika s helebardama.

THEODOR: Ja bih vitezove, kao na dvoru kralja Arthura!

Na pozornicu uđu tri mala viteza u srednjovjekovnim odorama, s prsnim štitnicima, mačevima i štitovima.

THEODOR: Uh!

NIKOLAUS: Sjajno!

SATAN: Eto vidite.


TWAIN: Eto vidiš. I dalje ti se ovo doima poput jeftinih mađioničarskih trikova?

TESLA (zamišljeno, nakon stanke): Sve je moguće. Današnji znanstvenici matematiku su zamijenili eksperimentima i lutaju iz jednadžbe u jednadžbu te na koncu stvaraju strukturu koja nema nikakve veze sa stvarnošću. Jesi li siguran da vas nije hipnotizirao? Ili da vam u voću nije podmetnuo neka halucinogena sredstva?

TWAIN: Sigurno ne. Ako su u ovim trenucima još mogle postojati takve dvojbe, daljnji razvoj događaja to isključuje, kao što ćeš i sam uvidjeti.

TESLA: Dakle, ostvarivalo se sve što ste zamislili… Ne znam… Ako je moje objašnjenje točno, trebalo bi biti moguće na ekran projicirati sliku bilo kojeg predmeta koji netko zamišlja i učiniti ga vidljivim. Takav napredak revolucionirao bi sve ljudske odnose. Uvjeren sam da je takvo čudo moguće ostvariti i da će u budućnosti biti ostvareno; mogu i dodati da sam posvetio mnogo promišljanja o rješenju tog problema.

TWAIN: Zanimljivo, nisi mi nikad o tome govorio.

TESLA: Ali, teško mi je pojmiti da bi to netko ostvario još prije pola stoljeća a da za to ne znamo. Osim toga, ovo, kako mi objašnjavaš, nije bila puka vizualizacija, projekcija misli, nego njihova puna realizacija… Da me ne držiš u neizvjesnosti, reci mi jesi li ikada došao do racionalnog objašnjenja ovih „anđelovih“ fenomena.

TWAIN: Ne. Ne u ovakvom, strogo znanstvenom smislu. Zato pitam tebe kao znanstvenika: pa kako bi se, ikako i ikada, moglo niotkuda stvoriti minijaturne, živuće ljude?

TESLA: Moguće je da nisu bili živući, nego su se takvima samo dojmili. Recimo, ja godinama planiram samoupravljive automate i vjerujem da je moguće proizvesti mehanizme koji će djelovati kao da, do određene granice, posjeduju razum, i koji će izazvati revoluciju u mnogim komercijalnim i industrijskim područjima.

TWAIN: U to mi je teško povjerovati, gotovo kao i u ove fenomene kojima sam osobno posvjedočio. No,  zapravo tvoje ideje ponekad djeluju vrlo jezivo. Ali poslušaj što je bilo potom – to je stvarno jezivo!


SEPPI: Anđele, a kako vam je ime?

SATAN: Satan.

Momci se trznu i zapanjeno ga pogledaju.

SATAN: Što je? Nešto nije u redu?

THEODOR: Ne, sve je u redu…samo mi se učinilo malo čudnim imenom za anđela.

SATAN: Zašto?

THEODOR: Zato što je to… to je… pa to je njegovo ime, znate.

SATAN: Da, on mi je ujak.

Tišina.
SATAN: Ne sjećate se? I on je nekoć bio anđeo.

SEPPI: Da, tako je. Nisam pomislio na to.

SATAN: Prije Pada bio je uzoran.

NIKOLAUS: Da, bio je bezgrešan.

SATAN: Dobra je ta naša obitelj, nema bolje. On je jedini član naše obitelj koji je ikad zgriješio.


TWAIN: Nikako ne bih nikome uspio objasniti kako je sve to bilo uzbudljivo. Znaš onu vrstu drhtanja koje ti prožima cijelo tijelo kad vidiš nešto tako neobično i čarobno i predivno da te obuzima radost puna strahopoštovanja samo zbog toga što si živ i gledaš to.

TESLA: Znam: kad gledam elektricitet. U ranom djetinjstvu, kad sam gladio leđa svog mačka kog sam zvao jednostavnim imenom Mačak, vidio sam čudo koje me ostavilo zaprepaštenog i bez riječi. Mačkova leđa bila su prekrivač svjetlosti, a moja ruka proizvela je kišu iskrica, toliko glasnu da se čula posvuda u kući. Ali ja sam razmišljao apstraktno.Je li priroda gigantska mačka? Ako jest, tko onda gladi njezina leđa? To može biti samo Bog, zaključio sam. Eto, već sam s tri godine filozofirao. Sve otada, iz dana u dan pitao sam se: „Što je elektricitet?“, a nisam pronašao odgovor. Otada je prošlo gotovo pola stoljeća i još se uvijek pitam isto pitanje, nemoćan da na njega odgovorim.

TWAIN: Bojim se da je u mojoj priči Bog vrlo daleko. I ne samo u mojoj priči. Prisjeti se, davno sam rekao: Kad je Božanstvo prvi put sišlo na Zemlju donijelo je život i smrt; kad je sišlo drugi put, donijelo je Pakao.

Šutnja.

TWAIN: Gorio sam od želje da Satanu postavim jedno pitanje – bilo mi je navrh jezika i teško sam ga susprezao – no sramio sam se postaviti ga, moglo je zazvučati nepristojno. Satan me je samo pogledao i rekao…


SATAN: Neće biti nepristojno, a oprostio bih ti kad bi i bilo. Želiš me pitati jesam li ga vidio? Milijunima puta. Od onoga doba kad sam bio dijete i imao samo tisuću godina bio sam njegov drugi miljenik među anđeoskom dječicom naše krvi i loze – da, od toga doba pa sve do Pada, tijekom osam tisuća godina, u mjerilima vašeg računanja vremena.

NIKOLAUS: Osam tisuća godina!

SATAN: Da. (Okrene se Seppiju.) Pomislio si kako onda mogu izgledati kao mladić? Zato što još jesam mladić. Ono što vi nazivate vremenom za nas je širok pojam; dugo zna potrajati dok anđeo ne postane punoljetan.

THEODOR: A…

SATAN: Želiš pitati koliko mi je godina? Šesnaest tisuća, dakako u mjerilima vašeg računanja vremena.


TESLA:  Vrijeme… Relativnost vremena… Mislim da će se uskoro o tome puno govoriti. Osmislio je to nedavno Einstein, Židov, u Njemačkoj, čija je djevojka moja sunarodnjakinja i zemljakinja Mileva Marić, a Max Planck je to nazvao teorijom relativnosti. To su sjajni ljudi, ali oni su više metafizičari nego znanstvenici. Skeptičan sam što će od toga biti. Vjerojatno još jedna teorija nalik prosjaku odjevenome u purpur, za kojega neuki ljudi misle da je kralj, kao u onoj tvojoj komediji zabune o kraljeviću i prosjaku… Uzgred, teorija relativnosti mnogo je starija od svojih sadašnjih predlagatelja. O tome je još prije više od dvjesta godina pisao moj znameniti zemljak Bošković, veliki filozof, koji je, ne zanemarujući druge brojne obveze, napisao tisuću svezaka izvrsne literature o najširem spektru tema. Bošković se bavio relativnošću, uključujući i takozvani prostorno-vremenski kontinuum…

TWAIN: Nisam siguran koliko nam je tvoje znanje o toj temi ovdje od pomoći.

TESLA: Možda se ipak radilo o robotima? Ja sam uistinu konstruirao „robote“. Danas je – ili će uskoro biti – robot prihvaćena činjenica, ali načelo još nije dovoljno razvijeno. U 21. stoljeću roboti će zauzeti ono mjesto koje je u starim civilizacijama imao robovski rad…

TWAIN: Možda su mali ljudi i bili nalik na kakve strojeve, ali na strojeve koji nisu baš sasvim u redu. Kao ona djeca koja su mučno odmjerenim i grčevitim kretnjama recitirali pjesmice u dvadeset i prvom poglavlju Toma Sawyera. Zapravo, čovjek jest stroj – stroj bez osobnosti. Sve što čovjek jest, posljedica je njegove građe i utjecaja što ga na nj ima njegovo naslijeđe, njegovo stanište i njegovo društvo. Njega pokreću, ispravljaju i vode – isključivo vanjski utjecaji. On ništa ne smišlja, čak ni ne misli.

TESLA: Čovjek je nesavršen stroj, treba ga usavršiti. Jedina metoda kompatibilna s našim poimanjem civilizacije i rase je sprečavanje rasplođivanja nesposobnih sterilizacijom i hotimičnim kontroliranjem nagona za parenjem. Nekoliko europskih zemalja i brojne države Američke Unije steriliziraju kriminalce i luđake. To nije dovoljno. Među eugeničarima prevladava mišljenje da moramo otežati sklapanje braka. Naravno da se nikome tko nije poželjan roditelj ne bi smjelo dozvoliti stvaranje potomstva.

TWAIN: Polako… Sad ti razgovaraš kao stroj koji ne funkcionira baš najbolje.

TESLA: Godine 2010. eugenika će biti općeprihvaćena.

TWAIN: Poslušaj dalje.


NIKOLAUS: Recite mi…

SATAN: Pa rekao sam vam da znam sve što pomislite, ne trebaš pitati. Ne, Pad nije utjecao na mene, kao ni na ostalu rodbinu. Samo je onaj, po kojemu sam nazvan, jeo voće s drveta i time opsjenio čovjeka i ženu. Mi ostali ne znamo za grijeh; nismo ga u stanju počiniti; mi smo besprijekorni, i u tom ćemo blagostanju dovijeka prebivati. Mi ne možemo činiti ništa zlo, niti smo u stanju činiti zlo, jer ne znamo što je to.


TESLA: Hm.

TWAIN: No kako je to rekao – pripremi se, Nicky – Satan samo puhne prema onima malima, radišnim ljudima koji su gradili svoj dvorac, i svi do jednoga se sruše i počnu umirati u najgorim mukama!


Satan puhne prema malim ljudima, a oni padnu, počnu se previjati, jaukati i zapomagati; mnogima od njih poteče krv na usta, drugi se sruše kao polomljenih udova, u grotesknim položajima tijela.

Desna polovica pozornice se zamrači.


TESLA (nakon stanke): Da… očito je da se nije radilo o robotima.

TWAIN: Znaš onu moju izreku: „Ništa ne izaziva toliko strahopoštovanja kao čudo. Osim spremnosti da se u njega povjeruje.“ Sada bih je promijenio i rekao: „Ništa ne izaziva toliko strahopoštovanja kao bezrazložna okrutnost. Osim one bezrazložne okrutnosti koja je počinjena čudom“. Nije toliko duhovito, ali, kako starim, zacijelo me i duh već polako napušta. Kao i vjera. Religija se sastoji od zbirke postavki u koje prosječan čovjek misli da vjeruje, a priželjkuje da bude siguran.

TESLA: Iako nisam vjernik u ortodoksnom smislu, odobravam religiju; prvo, zato jer svaki pojedinac treba imati neki ideal – religijski, umjetnički, znanstveni ili humanitarni – kako bi svom životu dao neki smisao. Drugo, zato što sve velike religije sadržavaju mudre upute o tome kako valja živjeti, koje se iskazuju dobrima i sada kao i tada kada su objavljena.

TWAIN: Svatko mora sam odlučiti što je dobro, a što zlo.


SATAN: Ja prinosim dobrobiti seljana, iako se tako ne čini odoka. Vaša rasa nikad neće razlučiti dobru od loše sreće. Uvijek ih brkaju. To je zato što ne mogu vidjeti budućnost. Ono što ja činim za seljane jednog će dana uroditi dobrim plodovima; u nekim slučajevima za njih same, u drugima pak za nerođene naraštaje ljudi. Nikad nitko neće znati da sam ja uzrok tome, ali zbog toga to neće biti manje istinito. Kad biste mogli vidjeti budućnost, vidjeli biste sve što će se dogoditi nekom ljudskom stvoru, jer ništa ne može promijeniti redoslijed njegova života nakon što ga je prvi događaj odredio. To jest, ništa ga neće promijeniti, jer svaki čin nepogrešivo određuje drugi, drugi čin određuje sljedeći, i tako sve do kraja, a vidjelac može sagledati cijeli niz i točno vidjeti kada će doći do svakoga čina, od kolijevke do groba.

THEODOR: Određuje li Bog životni put?

SATAN: Predodređuje li ga? Ne. Određuju ga okolnosti i okolina svakog čovjeka. Njegov prvi čin utvrđuje drugi i sve koji slijede.

THEODOR: Onda je čovjek doživotni zatočenik, i ne može se osloboditi.

SATAN: Ne, sam ne može pobjeći od posljedica svoga prvoga djetinjeg čina. Ali ja ga mogu osloboditi. Promijenio sam životne putove mnogih tvojih suseljana.


TWAIN: Pokušao sam mu zahvaliti, ali to mi je bilo teško, pa ne izustih ništa.


SATAN: Trebao bih još ponešto promijeniti. Znaš onu malu Lisu Brandt?

THEODOR: O, da, svi je znaju. Moja majka kaže da je slađa i ljupkija od ijednoga drugog djeteta. Kaže da će postati ponos cijelog sela kad odraste, i naš idol, kao što je već sada.

SATAN: Promijenit ću joj budućnost.

THEODOR: Poboljšat ćeš je?

SATAN: Da. A promijenit ću i Nikolausovu budućnost.

THEODOR: Zasigurno ćeš biti velikodušan prema njemu.

SATAN: To mi je i namjera. Određeno je je da Nicky živi šezdeset i dvije godine.

THEODOR: To je sjajno.

SATAN: A Lisa trideset i šest. Ali, kako ti i rekoh, ja ću im promijeniti i živote i te dobi. Za dvije minute i petnaest sekundi Nikolaus će se probuditi i primijetiti da vjetar unosi kišu. Određeno  je da će se okrenuti na drugu stranu kreveta i ponovno zastati. Ali ja sam odredio da će ustati i zatvoriti prozor. Ta će mu trica u potpunosti promijeniti cijeli životni put. Ujutro će ustati dvije minute ranije nego što mu je to predviđeno karikama životnog lanca. Posljedično, više mu se neće nikad dogoditi ništa sukladno pojedinostima starog lanca. (Vadi džepni sat.) Nikolaus je ustao da zatvori prozor. Njegov život je promijenjen, njegov nov put je započeo. Uslijedit će posljedice.


TWAIN: Naježio sam se; bilo je to „unheimlich“, kako bi rekao Seppi. Kako bi smo to rekli na engleskom.

TESLA: „Uncanny“. Hrvati bi rekli „nepojmljivo“. Srbi imaju izraz bliži njemačkom „unheimlich“, „neovdašnje“. Not from here, otprilike.


SATAN: Ali promjene će se dogoditi dvanaest dana od sada. Na primjer, Nikolaus je trebao spasiti Lisu od utapanja. Trebao je stići na poprište točno u pravom trenutku – u deset sati i četiri minute, u odavno predodređeno vrijeme – voda bi bila plitka, a postignuće lako i izvjesna ishoda. Ali stići će nekoliko sekundi prekasno, Lisa će se koprcati u dubljoj vodi. Učinit će sve što je u njegovoj moći, ali oboje će se utopiti.

THEODOR: Oh, Satane! O, dragi Satane, spasi ih! Ne daj da se to dogodi. Ne bih mogao podnijeti da izgubim Nikolausa, on mi je najdraži prijatelj i najljepše mi se s njime igrati. A pomisli i na Lisinu jadnu majku!

SATAN: Promijenio sam Nikolausov život, a to je promijenilo Lisin. Da to nisam učinio, Nikolaus bi spasio Lisu, a onda bi se prehladio zbog toga što se namočio; uslijedit će jedna od fantastičnih pošasti vaše rase, šarlah, s otužnim učincima. Četrdeset i šest godina ležat će u svom krevetu nepokretan kao klada, gluh, nijem i slijep, moleći noću i danju za blagoslovljenu utjehu smrti. Da mu vratim stari životni put?

THEODOR: O, ne! O, ne, za ime svijeta! Ostavi ga kakav jest, milosrdno i sažalno!

SATAN: Najbolje je tako.

THEODOR: A od čega će smrt utapanjem poštedjeti Lisu?

SATAN: Od deset godina boli i sporog oporavka od nesreće, a potom od devetnaest godina nečisti, srama, izopačenosti i zločina koji će završiti smrću od ruke krvnika. Ovako, za dvanaest će dana umrijeti. Njezina bi joj majka spasila život kad bi mogla. Nisam li ja milostiviji od njezine majke?

THEODOR: Da, doista jesi. I mudriji!

SATAN: A sad me ispričaj. Moram skočiti na Mjesec. Vratit ću se nakon što se Nikolaus i Lisa utope.

THEODOR: Na Mjesec? Tako… daleko?

SATAN: Daleko? Meni nijedno mjesto nije daleko. Za mene udaljenost ne postoji. Sunce je manje od milijun milja odavde, a ovoj svjetlosti treba osam minuta da dođe do nas; ali ja mogu preletjeti tu udaljenost, ili bilo koju drugu, u tako malom odjeljku vremena da ga se ne može izmjeriti satom. Trebam samo pomisliti na putovanje, i ono je već obavljeno.


Desna polovica pozornice se zamračuje.


TESLA: Udaljenost je tek relativni koncept, odraz u fizički ograničenom umu. Razmatranje električnog fenomena mora biti oslobođeno toga lažnog ograničenja. Možda je rješenje upravo u elektricitetu. Kad bismo mogli proizvesti električne učinke dostatne kvalitete, cijela planeta i uvjeti egzistencije na njoj mogli bi se promijeniti.


Nakratko sijevne umjetna munja.

ŽENA (odškrine vrata, samo promoli glavu i kaže Tesli): Vratili smo se.

TESLA: Ok.

TWAIN: No, ovdje se svakako štošta promijenilo. Ujutro sam pronašao Seppija i sve mu rekao.


Desna polovica pozornice se osvjetljuje. Na njoj su Theodor i Seppi. Ponašaju se kako Twain tumači.

TWAIN: Usne su mu se pomicale, ali nije rekao ništa, samo me gledao, zapanjen i ošamućen, a lice mu je posve pobijelilo. Stajao je tako nekoliko trenutaka, suze mu navrle na oči, onda se okrenuo, no ja čvrsto utisnem svoju ruku u njegovu, i tako smo hodali, razmišljajući, ali ne i govoreći. Tumarali smo livadama i brdima i šumama, u mislima se prisjećajući sretnih dana koje smo provodili s Nikolausom. Napokon Seppi izusti, više kao za sebe…


SEPPI: Dvanaest dana… manje od dvanaest dana!

Theodor spusti pogled.


TWAIN: Dogovorismo se da moramo s Nikolausom provesti sve vrijeme koje mu je preostalo, koliko god ćemo moći: svaki dan postao je dragocjen. Ali nismo ga otišli potražiti. Bilo bi to kao susret s mrtvacom; bojali smo se. Nismo to izrekli, ali tako smo se osjećali. Zato nas je šokiralo kad smo se iznenada suočili s Nikolausom, licem u lice.


NIKOLAUS: Hej, hej! Što se zbiva? Zar ste vidjeli duha?


TWAIN: Nismo ništa odgovorili, samo smo ga poveli u šetnju. Hodali smo miljama, uvijek onim stazama dragima nam odmalena, stalno govoreći o starim vremenima. Stalno smo bili uslužni i ljubazni prema njemu…


THEODOR (vadi udice iz džepa): Nikolaus, uvijek su ti se sviđale moje lijepe udice – eto, uzmi ih, nabavit ću ja druge!

NIKOLAUS: Stvarno? Pa bio si tako ponosan na njih…

THEODOR: Ma daj, uz Seppija, ti si mi najbolji prijatelj! Hoću da ih imaš!

NIKOLAUS: Theodore, ne mogu ja to, to je previše…

THEODOR: Dosta, uzmi ih, evo, svih sedam, tvoje su!

NIKOLAUS (uzima udice): Oh, hvala ti, hvala ti, Theo!

SEPPI: Pa onda je red da ti i ja nešto dam!

NIKOLAUS: Što je vama, dečki? Zar ste pobrkali datume, pomislivši da mi je danas rođendan?

SEPPI: Ma tako nam je došlo! Napravit ćeš i ti nešto lijepo za nas! Zato prijatelji i postoje. Eto, uzmi moj nož, neka bude tvoj!

NIKOLAUS: Seeeppiii…! Zar nož, tvoj omiljeni nož!

SEPPI: Tako je, tvoj je!

NIKOLAUS (uzima i gleda nož): Oooo… Dečki, ovo mi je najsretniji dan u životu!


TWAIN: Sljedećeg dana, i svakoga sljedećega, sve smo svoje slobodno vrijeme provodili s Nikolausom, pa i ono vrijeme koje smo pribavili izostajući iz škole i s drugih dužnosti, što nas je stajalo nekih ljutitih prijekora i prijetnji kaznama. Svakog jutra Seppi i ja počinjali smo dan riječima…


THEODOR: Još samo deset dana…

Čuju se otkucaji sata. U pozadini se projicira prethodni prizor u kojemu Satan vadi džepni sat.

SEPPI: Još samo devet dana…

THEODOR: Još samo osam dana…

SEPPI: Još šest…

THEODOR: Pet dana…

SEPPI: Četiri…


Desna polovica pozornice se zamračuje.


TWAIN: Bilo je to užasnih jedanaest dana; no ipak, kako mi se život rastegnuo između tada i sada…

TESLA: Vrijeme jest relativno, ali…

TWAIN: …zahvalno ih čuvam u lijepom sjećanju. Bili su to, zapravo, dani prijateljevanja s nečijom posvećenom smrću, i ni prije ni poslije nisam spoznao tako blisko i dragocjeno prijateljstvo. Stopili smo se sa satima i minutama, odbrojavajući ih u njihovu nepovratu, rastajući se s njima s onom boli i onim osjećajem gubitka kakve osjeća tvrdica koji gleda kako mu razbojnici novčić po novčić potkradaju imutak, nemoćan da to spriječi.


Desna polovica pozornice se osvjetljuje, lijeva se, postupno, blago zamračuje.


TWAIN: Posljednju večer u njegovu životu ostali smo vani dokasna, predugo. Ujutro, na dogovorenome mjestu Nikolausa nije bilo. Zabrinuti, pohitali smo njegovoj kući.


Theodor i Seppi susreću Nikolausovu majku.


NIKOLAUSOVA MAJKA: Njegov otac izgubio je strpljenje s tim vašim vucaranjima, i neće više ni da čuje za to. Skoro uvijek kad ga trebamo, Nickyja se ne može pronaći, a onda se ispostavi da se skitao naokolo s vama dvojicom. Otac ga je sinoć išibao. To me je prije uvijek žalostilo, i mnogo sam puta molila muža da ga poštedi i tako spasila Nickyja batina, ali sinoć me je Nicky uzalud molio da ga spasim, jer sam i sama izgubila strpljenje.

THEODOR: Volio bih ga da ste ga samo još ovaj put spasili. To bi ublažilo bol u vašem srcu kad ćete se jednog dana toga prisjetiti.

NIKOLAUSOVA MAJKA (nakon kraće stanke, zapilji se u Theodora): Što time želiš reći?

Theodor, zbunjen, šuti.

SEPPI: Pa zato, eto, naravno da bi vam se toga bilo lijepo sjetiti, jer je pravi razlog što smo sinoć ostali dokasna vani taj što nam je Nikolaus dugo pripovijedao kako ste dobri prema njemu, i kako nikad nije bio išiban kad god ste vi bili u prilici da ga od toga spasite. Sav se unio u tu priču, a nas dvojicu je to toliko zanimalo da nitko od nas nije ni primijetio koliko je već kasno.

NIKOLAUSOVA MAJKA (primakavši pregaču navlaženim očima): Stvarno je to rekao? Stvarno?

SEPPI: Pitajte Theodora – reći će vam isto.

NIKOLAUSOVA MAJKA: Drag je, dobar je dečko moj Nick. Žao mi je što sam dopustila mužu da ga išiba; nikad više neću to učiniti. Kad samo pomislim da me on, sve vrijeme dok sam sinoć ovdje sjedila, uzrujana i bijesna na njega, tako volio i hvalio… Bože dragi, kad bismo samo mogli znati! Ali onda nikad ne bismo učinili ništa krivo; no mi smo tek bijedne, glupe zvijeri koje tapkaju u mraku i griješe. Ne mogu ni pomisliti na prošlu noć a da se ne pojedem živa!

SEPPI: Gospođo, može li onda Nikolaus ipak izaći s nama?

NIKOLAUS: Žao mi je, ali ne može. Da ga dodatno kazni, otac mu ne dozvoljava da danas izađe iz kuće.

THEODOR: Mora li ostati doma cijeli dan, ili samo prijepodne?

NIKOLAUSOVA MAJKA: Cijeli dan. Ah, šteta, predivan je dan, a on je tako nesvikao biti unutra. Nadam se da nije odviše usamljen.

SEPPI: Bismo li možda mogli otići k njemu i pomoći mu da mu prođe vrijeme?

NIKOLAUSOVA MAJKA: Dapače! To je pravo prijateljstvo! Dobri ste vi dečki, moram to reći, iako to ne pokazujete uvijek na pravi način.


Nikolausova majka odlazi, iza Theodora i Seppija se zamračuje pozornica dok oni povjerljivo razgovaraju.


THEODOR: Hej, pa ovo je…

SEPPI: Da!

THEODOR: Ako ne može otići iz kuće…

SEPPI: …ne može se ni utopiti!


Pozornica iza njih se osvjetljava, otkriva Nikolausa u njegovoj sobi. Theodor i Seppi se okreću i kreću mu ususret. Na zidu je sat koji, postupno, sve glasnije otkucava sekunde.


THEODOR: Bok, Nicky!

SEPPI: Bok!

NIKOLAUS: Bok, bok! Baš mi je drago što vas vidim. Sjedite i pogledajte što radim. A završio sam i zmaja koji će vam se silno svidjeti. Suši se u kuhinji, idem po njega!

Izlazi.

SEPPI: Deset je sati. Još samo pet minuta i on će proći točku smrti! Theo, spasit će se! Nikolaus će se…

THEODOR: Pssst! Na iglama sam. Gledaj sat i budi miran!


Sjede minutu ili dvije u neugodnoj tišini. Čuje se samo sve jače otkucavanje sata.

Ulazi Nikolausova majka sa zmajem u rukama.

NIKOLAUSOVA MAJKA: Nije li predivan? Bože dragi, kako se samo nacrnčio s njim! Radio je na njemu otkako je svanulo, a završio ga je tik prije nego što ste vi došli.

THEODOR: Ali, gdje je on?

NIKOLAUSOVA MAJKA: Nikolaus? Oh, odmah će on. Izašao je na tren.

SEPPI: Izašao?

NIKOLAUSOVA MAJKA: Da. Baš kad se spustio niza stube, ušla je Lisina majka i rekla da je djevojčica nekamo odlutala i da je malo nemirna. Rekla sam Nikolausu da zanemari očevu kaznu i da je ode potražiti… Bože, kako ste vas dvojica blijedi! Da niste bolesni.

Sat se zaustavi na deset sati i pet minuta.

Desna strana pozornice se zamračuje.

Osvjetljuje se lijeva strana pozornice. Twain sjedi nalakćen o stol, s glavom u rukama. Tesla stoji i gleda nekud u daljinu.

S desne strane pozornice, iz mraka, začuju se krici.

NIKOLAUSOVA MAJKA: O Bože moj! O Bože moooooj…! Nikolaus!!!

GLAS LISINE MAJKE: Lisa! Moja mala Lisa se utopila! Neeee!


TESLA: Rijeke i jezera su opasna. Jednom, kad sam imao nekih četrnaest godina, slično kao i vi momci onomad, htio sam prestrašiti prijatelje tako da zaronim ispod duge splavi i izronim tiho na njezinom drugom kraju, praveći se da sam se utopio. I onda sam se doslovce skoro utopio i ne bih se spasio da nisam shvatio da između površine i dasaka splavi postoji mali prostor u kojem sam priljubio usta uz daske i uspio udahnuti malo zraka. Ubrzo sam zaboravio lekciju i samo dvije godine potom zapao sam u još veću nepriliku. Blizu grada u kojemu sam tada išao u školu bio je veliki mlin brašna s branom poprijeko rijeke. U pravilu je razina vode tamo bila samo dva ili tri inča iznad brane, pa je plivanje do nje bio ne odviše opasan sport, u koji sam se često upuštao. Jednog dana, po običaju, otišao sam sâm do rijeke da malo uživam. Međutim, kad sam doplivao blizu brane, užasnuo sam se primijetivši da je voda narasla i da me brzo nosi sa sobom. Pokušao sam se osloboditi, ali bilo je prekasno. Ipak, nasreću, spasio sam se od utapanja objema rukama uhvativši se za branu. Pritisak o moja prsa bio je snažan i jedva sam bio u stanju držati glavu iznad površine. Žive duše nije bilo u blizini, a moj se glas izgubio u grmljavini slapa. Polako i postupno postajao sam sve iscrpljeniji i nemoćan da se i nadalje odupirem struji. Tik prije nego što bih popustio i razbio se o stijene, u bljesku svjetlosti ukazao mi se dobro mi poznati dijagram hidrauličkog načela po kojemu je pritisak tekuće tekućine proporcionalan površini koja joj je izložena i automatski sam se okrenuo nalijevo. Kao nekom čarolijom, pritisak se smanjio i uvidio sam da u tom položaju mogu razmjerno lako odolijevati sili struje. Preostalo mi je samo da se polako odguravam uzduž brane. Doslovce sam oderao svu kožu s lijeve strane tijela. To su tek dvije od mnogih primjera, ali dovoljne su da pokažu da bez svoga pronalazačkog instinkta ne bih poživio da ti ispričam ovu priču.

TWAIN: Nikola, ti si najpametniji čovjek kojeg znam, ali ponekad… Uostalom, znaš onu moju: bolje je držati zatvorena usta i izgledati glupo, nego ih otvoriti i time otkloniti svaku sumnju.


Osvjetljuje se desna strana pozornice.


THEODOR: Dakle, odlaziš, i nećeš se više vratiti?

SATAN: Da. Drugovali smo dugo, i bilo je ugodno – obojici; ali sad moram ići, i više se nećemo vidjeti.

THEODOR: U ovom životu, Satane, a u drugom? Vidjet ćemo se svakako u drugom životu, zar ne?

SATAN: Nema drugog života.

Šutnja.

SATAN: Nisi li nikad pomislio na to, Theodore?

THEODOR: Ne. Kako bih? Ali kada bi to bila istina…

SATAN: Istina je.

THEODOR: Ali… ali… vidjeli smo taj budući život… vidjeli smo da je stvaran, pa…

SATAN: Bila je to vizija. On ne postoji.

THEODOR: Vizija? Vi…

SATAN: Sam život je tek vizija, tek san.


Iza Satana pojavljuju se Olivia, Suzy i Jean Clemens.


TWAIN: Bilo je to poput… električnog udara.


Nakratko sijevne umjetna munja.


SATAN: Ništa ne postoji: sve je san. Bog… čovjek… svijet… Sunce, Mjesec, zvjezdana prostranstva… san, sve puki san; oni ne postoji. Ništa ne postoji osim praznog svemira… i tebe!

THEODOR: Mene!

SATAN: A ti nisi ti – nemaš tijela, nemaš krvi, nemaš kostiju, ti si samo misao. Ni ja ne postojim; i ja sam tek san – tvoj san, plod tvoje mašte. U onom trenutku kada to shvatiš, prognat ćeš me iz svojih vizija, a ja ću se istopiti u ništavilu iz kojeg si me stvorio… Već iščezavam… slabim… odlazim. Ubrzo ćeš ostati sam u beskrajnom svemiru, zauvijek tumarajući njegovim bezgraničnim samoćama bez prijatelja ili druga – jer ostat ćeš misao, jedina postojeća misao, po svojoj naravi neugasiv, neuništiv. Ali ja sam te, tvoj bijedni sluga, otkrio tebi samom i oslobodio te. Sanjaj druge, bolje snove!

Čudno da na to nisi pomislio još prije mnogo godina – stoljeća, tisućljeća, eona! – jer postojao si, bez ikoga svoga, kroza sve vječnosti! Čudno, uistinu, da nisi pomislio da su tvoj univerzum i njegovi sadržaji bili tek sanje, vizije, umišljaji! Čudno, jer tako su suštinski i histerično ludi – poput svih snova: Bog koji podjednako lako može stvoriti dobru djecu kao što može stvoriti i lošu djecu, a ipak radije stvara lošu; koji može svako od njih usrećiti, a ipak nikad nije usrećio nijedno; koji ih je stvorio da cijene svoje gorke živote, a ipak ih im još i opako skraćuje; koji je svojim anđelima podario nezasluženu sreću, a ipak od druge svoje djece zahtijeva da je zasluže; koji je svojim anđelima podario bezbolne živote, a ipak je drugu svoju djecu prokleo okrutnim jadima i bolestima tijela i uma… Uviđaš li sada da su sve ove stvari nemoguće – osim u snu?! Uviđaš li da su tek puke i djetinje ludorije, glupavi plodovi mašte koja nije svjesna svojih hirova – jednom riječju, da su san, san koji si ti stvorio. Sva obilježja sna su tu; trebao si ih ranije prepoznati. Točno je ono što sam ti razotkrio: nema Boga, nema svemira, nema ljudske rase, nema zemaljskog života, ni raja ni pakla. Sve je tek san – groteskan i budalast san. Ništa ne postoji osim tebe. A ti si samo misao – lutajuća misao, beskorisna misao, bezdomna misao koja usamljeno tumara kroz prazne vječnosti!


Kratko zamračenje. Osvjetljenje. Satana više nema.

U pozadini se pojavljuje Halleyjev komet.


TWAIN: Iščeznuo je, ostavivši me užasnutoga, jer znao sam, shvatio sam, da je sve što je rekao bilo točno.


TESLA: Mišljenja drugih ne utječu na mene. Kao prave vrijednosti u mom životu postavio sam ono što slijedi nakon moje smrti.


TWAIN: Ne volim govoriti o zagrobnom životu jer imam prijatelje na objema stranama.


Twain ustaje, prelazi na desnu stranu pozornice. Grli se sa svojom suprugom Olivijom i kćerima Susy i Jean. Odlaze polako s pozornice.


Na desnu stranu pozornice dolazi Seppi.

SEPPI: Dičili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda.A sad si nas odbacio i posramio nas i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim. Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, i opljačkaše nas mrzitelji naši. Dao si nas k`o ovce na klanje i rasuo nas među neznabošce. U bescjenje si puk svoj prodao i obogatio se nisi prodajom. Učinio si nas ruglom susjedima našim, na podsmijeh i igračku onima oko nas. Na porugu smo neznabošcima, narodi kimaju glavom nad nama. Svagda mi je sramota moja pred očima i stid mi lice pokriva zbog pogrdne graje podrugljivaca, zbog osvetljiva dušmanina. Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza tvoga, niti nam se srce odmetnulo od tebe, niti nam je noga s tvoje skrenula staze, kad si nas smrvio u boravištu šakalskom i smrtnim nas zavio mrakom. Da smo i zaboravili ime Boga našega, da smo ruke k tuđem bogu podigli: zar Bog toga ne bi saznao? Ta on poznaje tajne srdaca! Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im k`o ovce za klanje. Preni se! Što spavaš, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka! Zašto lice svoje sakrivaš, zaboravljaš bijedu i nevolju našu? Jer duša nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio. Ustani, u pomoć nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje!


Zamračenje.

U mraku, nakratko sijevne umjetna munja.


Osvjetljenje.


Na lijevu stranu pozornice ulazi Žena.


TESLA (Ženi): Nikad se nije dokraja oporavio od smrti svoje kćerke Susy prije 14 godina. Imala je samo 24 godine. Sećam se šta je napisao kad je saznao da je umrla.

TWAINOV GLAS (dopire izvan scene, kao odozgor): Jedna od zagonetki prirode jest da čovjek može podnijeti ovakav udarac iz vedra neba i živjeti dalje. Tome vidim samo jedno objašnjenje. Um je omamljen šokom i pipajući traži značenje te vijesti. Moć da je shvati u potpunosti, milosrdno nedostaje.

TESLA: Pre šest godina umrla mu je supruga Olivia, ne dočekavši 59. rođendan, a lani i njihova treća kćerka Jean, s 29 godina. Nadživela ga je samo srednja kćer Clara. Clara lepo peva. Lani se udala za onoga ruskog pijanista Osipa Gabriloviča. Možda će nastupiti sutra na Samovom pogrebu.

TWAINOV GLAS: Izvješća o mojoj smrti uvelike su pretjerana. Čujem da novine javljaju kako umirem, ali ta optužba nije istinita. Nikako ne bih učinio takvo što u svojoj dobi. Ponašam se pristojno koliko mogu.

TESLA: Umro je kako je i najavio. Doista je rođen čim se Halleyev komet pojavio 1835. godine, a umro dan nakon što se komet vratio u svom punom sjaju.

TWAINOV GLAS: Nema sumnje da je Svemogući rekao: “Evo te dvije neobjašnjive čudnovatosti; zajedno su došle, zajedno moraju i otići.”

ŽENA: Ne znam…

TESLA: Šta ne znaš, dragano moja?

ŽENA (isprekidano, nekako mehanički): Ne znam… više ništa…

TESLA: Pobogu, šta ti se opet dogodilo? Pa koliko moram da se trudim da nam svima bude dobro na ovome svetu? Moja je glavna težnja, koja me vodi u svemu što radim, nastojanje da sile prirode upregnem u službu čovečanstva! To se zna!

ŽENA: Ali ja…

TESLA: Jao, jao, opet si se pokvarila. Ček' 'der, da vidim ja šta tu ne štima…

Iz unutarnjeg džepa sakoa vadi odvijač. Raskopčava ženinu bluzu.

Umjesto ljudskog tijela, ispod njezinih metalnih grudi nalazi se čelična ploča.

TESLA: Evo tu je šaraf…

Tesla odvija dva vijka s desne strane i otvara vratašca, s lijeve strane pričvršćena spojnicama. Ispod ploče nalazi se koloplet aluminijskih cijevi, žica i lampica.

ŽENA: Ništa… neće pomoći… ništa… neće…

TESLA: Ma kako neće, sa' će majstor da popravi kvar…

ŽENA: Ništa… neće… pomoći…

Tesla stane i pogleda je u oči.

ŽENA: Ja sam samo… tvoja misao…


Zamračenje.

Sijevne umjetna munja, ovaj put u dugome bljesku. Kroz njezine odbljeske vidimo Teslu, samog, u luđačkoj košulji, kako se koprca, zauzima čudne poze, ispušta neobične zvukove, prelazi slobodno s jedne na drugu stranu pozornice.

Pokušava se izvući, ovaj put s neizvjesnim ishodom.

Zamračenje.






Bibliografska bilješka


Mnogi od autentičnih Teslinih stavova koji su inkorporirani u tekst drame objavljeni su nakon 1910. godine, no vrlo je moguće da je na identičan način o mnogočemu promišljao i prije. Takve dvojbe ne postoje u slučaju Twaina: drama se zbiva neposredno prije njegove smrti, kada je već završio svoj opus.


Nema potvrde da se Houdini htio baciti niz Niagarine slapove prilikom otvaranja Tesline hidroelektrane 1895. godine, ali to je moguće; naposljetku je Houdini to ostvario 1926. godine. Teoretski je moguće i da je Tesla susreo Houdinija negdje u Europi dok je ovaj bio malo dijete, ali zasigurno ne prilikom otkrića rotirajućeg polja 1882. godine u budimpeštanskom parku, jer je Houdini tada već bio u Americi, naravno ako su biografski podaci točni, u što su Tesla i Twain imali pravo dvojiti.


Zamisao da Tesla sa Ženom razgovara na srpskom jeziku je logična. Iako je prilikom osnovnoga i srednjeg školovanja usvojio hrvatski jezik, a kasnije počeo ne samo pisati i govoriti nego zasigurno i razmišljati na engleskom jeziku, njegova opsesija srpskom kulturom (primjerice, preveo je pjesme Jove Jovanovića Zmaja na engleski jezik; to su prvi prijevodi jednoga srpskoga književnika na engleski uopće) pokazuje da bi se u takvom trenutku vjerojatno izražavao upravo jezikom svojih predaka.


Izreke Marka Twaina inkorporirane u tekst drame navode se, ljubaznošću nakladnika, prema izdanju: Mark Twain, Otrovne misli, preveo Krsto A. Mažuranić, Šareni dućan, Koprivnica, 2003.


Iako je preveden na hrvatski jezik (pod naslovom Tajanstveni stranac), dijelovi Twainovog romana The Mysterious Stranger adaptirani su u prijevodu autora ove drame. Izvorno se roman zbiva zimi 1590. godine u Austriji, no ovdje je radnja premještena u vrijeme i mjesta Twainovog djetinjstva.


Iako su neki Teslini tekstovi također prevedeni na hrvatski jezik, svi njegovi inkorporirani stavovi navode se u isključivo u prijevodu autora ove drame.


Tesline misli koje se navode u ovoj drami potječu, redom korištenja u tekstu, iz sljedećih izvora:

Tjerala me istinska manija… – Nikola Tesla, My Inventions, http://www.teslasautobiography.com/

među najstarijim referencama… – Reference to Compass in 13th Century Poem, by Nikola Tesla, Science News Letter, 8. listopada 1938., str. 238., http://www.teslauniverse.com/nikola-tesla/articles/reference-compass-13th-century-poem

Otkriće rotirajućeg polja… – Alden P. Armagnac, A Famous Prophet of Science Looks Into the Future, Popular Science Monthly, studeni 1928., str. 16-17 i 170-171, na str. 171. Original article: http://www.teslauniverse.com/sites/default/files/article/19281100-popular-science-monthly-01.pdf

U „Tisuću i jednoj noći“…My Inventions, http://www.teslasautobiography.com/

Jedan od najvećih događaja… – The Transmission of Electrical Energy Without Wires As a Means for Futhering Peace, Electrical World & Engineer, 7. siječnja 1905., str. 21-24., http://www.tfcbooks.com/tesla/1905-01-07.htm

Visoko je cijenio… – My Inventions, http://www.teslasautobiography.com/

Alkohol je u manjim količinama… –  My Inventions, http://www.teslasautobiography.com/

Iako, činjenično je utvrđeno…My Inventions, http://www.teslasautobiography.com/

Više ljudi umire ili pobolijeva… – A Machine to End War, by Nikola Tesla, as told to George Sylvester Viereck, Liberty, veljača 1935., str. 5-7, na str. 6. Original article: http://www.teslauniverse.com/sites/default/files/article_files/19350200-01.pdf

Moja je majka bolje shvaćala… – M. K. Wisehart, Making Your Imagination Work for You, American Magazine, 21. travnja 1921. (An interview with Nikola Tesla, great inventor, who tells the romantic story of his life.), str. 13, 60, 62, 64 i 66, na str. 13. Original article: http://www.teslauniverse.com/sites/default/files/article/19210400-the-american-magazine-01.pdf

jednoga dana uručili su mi… – My Inventions, http://www.teslasautobiography.com/

Naši prvi poduhvati su…My Inventions, http://www.teslasautobiography.com/

Do koje je mjere mašta…My Inventions, http://www.teslasautobiography.com/

uživao sam u tom osjećaju…My Inventions, http://www.teslasautobiography.com/

Današnji znanstvenici… – Radio Power will Revolutionize the World, by Nikola Tesla. As told to Alfred Albelli, Modern Mechanix and Inventions, srpanj 1934., str. 40-42 i 117-119, na str. 117-118.

Original article: http://www.teslauniverse.com/sites/default/files/article_files/19340700-01.pdf

Ako je moje objašnjenje točno…My Inventions, http://www.teslasautobiography.com/

godinama planiram samoupravljive…My Inventions, http://www.teslasautobiography.com/

kad sam gladio leđa svog mačka… – A Story of Youth Told by Age; Dedicated to Miss Pola Fotitch, By its author – Nikola Tesla, 1939., Smithsonian Institution, https://www.pbs.org/tesla/ll/story_youth.html

iz dana u dan pitao sam se… – A Story of Youth Told by Age; Dedicated to Miss Pola Fotitch, By its author – Nikola Tesla, 1939., Smithsonian Institution, https://www.pbs.org/tesla/ll/story_youth.html

To su sjajni ljudi…New York Times, 11. srpnja 1935., str. 23., https://en.wikibooks.org/wiki/Nikola_Tesla/Later_years

Uzgred, teorija relativnosti… – Neobjavljeni intervju iz 1936. godine, citirano u: Leland I. Anderson (ur.), Nikola Tesla, Lecture Before the New York Academy od Sciences, April 6, 1897: The Streams of Lenard and Roentgen and Novel Apparatus for Their Production, Twenty First Century Books, Beckenridge, Colorado, 1994., https://en.wikibooks.org/wiki/Nikola_Tesla/Later_years

Ja sam uistinu konstruirao… – A Machine to End War, by Nikola Tesla, as told to George Sylvester Viereck, Liberty, veljača 1935., str. 5-7, na str. 7. Original article: http://www.teslauniverse.com/sites/default/files/article_files/19350200-01.pdf

Jedina metoda kompatibilna… – A Machine to End War, by Nikola Tesla, as told to George Sylvester Viereck, Liberty, veljača 1935., str. 5-7, na str. 6. Original article: http://www.teslauniverse.com/sites/default/files/article_files/19350200-01.pdf

Među eugeničarima… – A Machine to End War, by Nikola Tesla, as told to George Sylvester Viereck, Liberty, veljača 1935., str. 5-7, na str. 6. Original article: http://www.teslauniverse.com/sites/default/files/article_files/19350200-01.pdf

Godine 2010. eugenika… – A Machine to End War, by Nikola Tesla, as told to George Sylvester Viereck, Liberty, veljača 1935., str. 5-7, na str. 6. Original article: http://www.teslauniverse.com/sites/default/files/article_files/19350200-01.pdf

Iako nisam vjernik u ortodoksnom… – A Machine to End War, by Nikola Tesla, as told to George Sylvester Viereck, Liberty, veljača 1935., str. 5-7, na str. 6. Original article: http://www.teslauniverse.com/sites/default/files/article_files/19350200-01.pdf

Udaljenost je tek relativni koncept… – The Future of the Wireless Art, u: Walter W. Massie and Charles R. Underhill, with special article by Nikola Tesla, Wireles telegraphy and telephony popularly explained, D. Van Nostrand Company, New York, 1908., str. 69. Digitized by Google; Original from University of Wisconsin, http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=wu.89061426870;view=1up;seq=83

Kad bismo mogli proizvesti…My Inventions, http://www.teslasautobiography.com/

Jednom, kad sam imao nekihMy Inventions, http://www.teslasautobiography.com/

Ubrzo sam zaboravio lekcijuMy Inventions, http://www.teslasautobiography.com/ (prethodna dva navoda skraćeni su iz dužeg odlomka)

Mišljenja drugih ne utječu… – Tesla's Ray, Time, 23. srpnja 1934. Original article: http://www.teslauniverse.com/sites/default/files/article_files/19340723-01.pdf

Moja je glavna težnja… – Radio Power will Revolutionize the World, by Nikola Tesla. As told to Alfred Albelli, Modern Mechanix and Inventions, srpanj 1934., str. 40-42 i 117-119, na str. 118. Original article: http://www.teslauniverse.com/sites/default/files/article_files/19340700-01.pdf



Izvorne Twainove misli inkorporirane u replike su one koje počinju riječima:

U Parizu su me čudno gledali…; Bilo je divno otkriti Ameriku…; Zovu nas nacijom izumitelja…; škotski viski uvijek…; Voda, ako se pije…; Austrijska carevina…; nadam se da ću otići…; Kad je Božanstvo…; čovjek jest stroj…; Ništa ne izaziva toliko…; Religija se sastoji…; Svatko mora sam…; bolje je držati...; Ne volim govoriti…; Jedna od zagonetki…; Izvješća o mojoj…; Čujem da novine… i Nema sumnje da




* S obzirom na to da se većinom radi o imenima američke provenijencije, čita se: „Tesla, /tweɪn/ /ænd/  ˈseɪ·tən”.

[1] Pretpostavlja se da će u tim ulogama nastupiti djeca vjerno maskirana u odrasle ljude, no moguća su i druga rješenja.



Facebook! TwitThis

PERIČIĆ ANITA DENIS

Denis Peričić (Varaždin, 1968.) je pjesnik, prozni, dramski i znanstveno-stručni pisac, prevoditelj, esejist, kolumnist, kritičar, antologičar, novinar i publicist, urednik, lektor i nakladnik. Profesor je kroatistike i južnoslavenskih filologija te magistar znanosti o književnosti. Usavršavao se u Beču, Budimpešti i Londonu. Član je DHK, HZSU i MH.
U opusu od 26 knjiga ističu se romani "Hrvatski psycho", "Netopir" i "Travanj", drame "Pekel na Zemli" (Nagrada „Marin Držić") i "Netopir" (Nagrada „Sfera"), koje su izvedene na Hrvatskom radiju, a prva i na sceni (Umjetnička akademija u Osijeku / Gllugl teatar) i na HTV-u, te "Hiperborealni konj" (u suradnji s Anitom Peričić, Nagrada „Marin Držić"), zbirke pjesama "Nakraj svijeta" (Nagrada „Goranovo proljeće"), "Tetoverani čovek" (Nagrada „Katarina Patačić") i "Nordijski čvor" (posebna pohvala žirija Nagrade „Drago Gervais"), zbirke priča "Krvavo", "Ljubav, zlo i naopako" (s 9 nagrađenih priča) i "Techno gost" (s 14 nagrađenih priča), studije "Zavičajnost Miroslava Krleže" (s. I. Grabarom) i "Fernando Consag – Textos y testimonios" (s C. Lazcanom, na španjolskom, objava u Meksiku), zbirka kolumni i eseja "Hrvatski san" te nekoliko antologija. Priredio je "Provokativne misli" Miroslava Krleže i "Vizionarske misli" Nikole Tesle. S engleskog je preveo devet knjiga. Radovi su mu uvršteni u 20 antologijskih izbora te prevođeni na devet jezika. Autor je 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Surađivao je s Nickom Caveom. Objavio je i nekoliko CD-a. Primio je 70 književnih nagrada. Dobitnik je Nagrade Varaždinske županije i Medalje Grada Varaždina za najviše zasluge u kulturi i umjetnosti. Odnedavno uspješno piše i u suautorstvu sa suprugom Anitom Peričić.


Anita Peričić (Varaždin, 1965.) diplomirala je na Pedagoškoj akademiji Čakovec – Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a radi kao voditeljica odnosa s javnošću Gradskog muzeja Varaždin. Objavila je niz stručnih članaka (Informatica Museologica, Muzejski vjesnik, Varaždinske vijesti). Urednica je časopisa "Varaždinski muzealac". Piše i u suradnji sa suprugom Denisom Peričićem: osvojili su Nagradu „Marin Držić" za dramu „Hiperborealni konj" te još desetak nagrada (za monodramu, esej i priče, a većina tih radova objavljena je u zbornicima). Drama „Hiperborealni konj" objavljena je u knjizi: Ružica Aščić, Anita Peričić, Denis Peričić, Ivan Vidić, Tomislav Zajec, "Nagrada Marin Držić – Hrvatska drama 2014.", Disput, Zagreb, 2016. Suautorica je dviju priča u Denisovoj knjizi "Techno gost; Karnevalije i fantazije, Sabrane kajkavske priče i druge kratke proze (1995. – 2016.)", Kajkavsko spravišče, Zagreb, 2016.