Za mene kao kulturnog radnika koji je odrastao u radničkoj obitelji nova fronta na početku dvadeset i prvog stojeća vezana je upravo uz poziciju rada. Nezaposlenost, degradacija rada, izrabljivanje radnika, neplaćeni radni sati i prekovremeni rad, sve su to teme koje su me dovele do paradigmatskog primjera tog problema; štrajka radnica Kamenskog, točnije rečeno, osam dana njihovog štrajka glađu. Temu radničkog gladovanja sam ubacio u formu barokne pasije, konkretno, Bachove muke po Mateju. Bilo mi je važno u jednoj takvoj formi poziciju individue, mita koji ispašta za čovječanstvo, zamijeniti društvom, ili manjim njegovim kolektivom koji prolazi kroz muku.


GODINA: 2013-2014.

BROJ MUŠKIH LIKOVA: m5 (5)

BROJ ŽENSKIH LIKOVA: cca ž5 (20)

NAPOMENA VEZANA ZA LIKOVE: Moguće dubliranje. 


IZVEDBENI TEKST NA TEMU RADNICA U GLADOVANJU U FORMI LECTURE PERFORMANCE-A S RECITATIVIMA I BAROKNE PASIJE 18. STOLJEĆA 

LEIPZIG – ZAGREB, 2013.


Lecture performance s recitativima

A

Ostaviti grad na površini i spustiti se dva nivoa ispod zemlje nije nikakav problem.

Postoje znakovi koji vas prate.

Ili koji vas navode da vi pratite njih.

Dovoljno je znati što tražite.

Znakovi će vas odvesti tamo gdje treba.

Osjećaj sigurnosti samo je privid.

Niste sigurni.

Na površini ostavljate jedan grad.

U podzemlju vas dočekuje drugi.

Dva nivoa ispod zemlje sigurni ste od lošeg utjecaja koje sunčeva svjetlosti ima na vašu blijedu put.

Dva nivoa ispod zemlje, unatoč nedostatku sunca, obavlja se trgovina.

Dva nivoa ispod zemlje jednako je opasno kao i na površini.

Ulazite na vlastitu odgovornost.

To morate uvijek znati.

Da možete biti pojedeni, ako već niste.

Ne morate prodati dušu.

To ste već učinili.

Ne trebate poznavati tajne kodove,

osim četveroznamenkastog pin-a koji vas svaki put ponovo uvjeri kako je živjeti danas beskrajno lako.

Beskrajno lako.

Pristup osjećaju beskrajno lakog života za vas je uvijek otvoren.

Osjećate glad pronaći ono što tražite.

Vidim to na vašim licima.

Glad je obostrana.

Gledam vas a da vi toga niste ni svjesni.

I vi gledate mene a da ni toga niste svjesni.

Iako su nam namjere sasvim različite, neko me vrijeme pratite, zatim se razdvojimo i više se nikada ne sretnemo.

Jer su nam namjere različite.


Silazim pokretnim stepenicama

Prolazim ispod velikog natpisa SATURN.

Sad sam u njegovu carstvu. Približno tri tisuće metara kvadratnih sivoplavog tapisona bez uzorka. Kilometri polica s izloženim primjercima tehničke robe. Najveći zid pokriven je s više od stotinu izloženih primjeraka sjajnih televizora.

Na svim je ekranima ista slika.

Vijesti iz svijeta.

Bez tona. Samo slika, multiplicirana stotinu puta.

Policajci tuku prosvjednike.

Policajci okružuju radnike.

Policajci hapse građane.

Slike bez tona koji bi narušavao delikatni proces odabira i kupovine.

Kontinent je u krizi.

Kriza je u redu, samo nek je tiha.

Samo da nije preglasna.

I da nije naša.

Možemo je podnijeti na ekranu.

Bez tona.

Onda se slika promijeni i umjesto vijesti vidim sebe kako stojim ispred zida od televizora. Stotinu sebe. Milijun sebe u multipliciranoj slici sebe pa još jednom sebe manjeg kako stojim pred zidom od televizora, pa još jednom sebe manjeg, pa još jednom sebe manje, pa još manjeg, pa tako u nedogled dok ne postanem samo piksel.

Slika nestajanja jasna je dok ju ne pokušam opisati.

Saturnovo oko me gleda.

Prije nego me proždre sa svim stvarima, radnicima i televizijskim slikama.

I trenutak prije nego se raspadnem u digitalnoj slici, ponovo se vrati kanal s vijestima.

Slika je ista kao i prije.

Policajci tuku prosvjednike.

Policajci okružuju radnike.

Policajci hapse građane.

Kristalno jasna slika LCD ekrana čija dijagonala nadmašuje iznos mjesečne plaće prosječnog radnika.

Bez tona.

Moram se negdje izgubiti.

U njegovom sam carstvu.

Tri tisuće kvadratnih metara Saturna.

Tako zamišljam prvu sliku apokalipse.

Možda je sasvim nepotrebno trošiti vrijeme na na opis tri tisuće metara kvadratnih, ako sam ušao s jasnom namjerom.

Namjeravam nešto kupiti.

Proizvodnja svih vrsta robe veća je od potražnje.

Tečaj je nestabilan.

Svaki put osjećam da činim uslugu kapitalizmu i svaki put gubim.

Hodam Saturnovim carstvom više od dvadeset minuta.

Nitko ne obraća pažnju na mene.

Moram obaviti ono što očekuju od mene.

Moram obaviti kupovinu.

Ili pronaći razlog zašto sam ovdje.

More je blizu.

Znate li gdje sam?

Pokušajte pogoditi.

Egejsko more, ulice u sjenama stabala.

Na ulicama kolone nezadovoljnih građana.

Razbijaju automobile i izloge.

Idealan grad za šetnju.

Koji je to grad?

Ne, ne, nije Atena.

Helenska kiša pada od jutra.

Uzimam kišu kao alibi za ulazak u carstvo Saturna.

U carstvu sve izgleda novo i sjajno, ali je prekriveno tankim slojem prašine.

Prašina na proizvodima sugerira krizu kupovne moći.

Roba stoji na policama.

Prekrivena prašinom.

Tržište je otvoreno.

Prekriveno prašinom.

Protok robe je slobodan.

Ali sve stoji nepomično.

Prekriveno prašinom.

Pri dnu četvrte police, već spreman da odustanem, pronalazim ono što tražim.

To je predmet.

Uzimam ga. Okrenem ga u rukama. Čitam:

Artikal: Kompaktna ploča.

Zemlja proizvodnje: EU.

Godina proizvodnje: 2006.

Godina uvoza: 2008.

Predmet pripada posljednjem velikom uvozu prije početka krize.

Cijena predmetu je drastično pala u odnosu na ono što je vrijedio u vrijeme svog uvoza, prije pet godina.

Predmet je stavljen na popust nakon što mu je istekao rok tzv. očekivane-maksimalne dobiti.

Nakon isteka roka očekivane-maksimalne dobiti, njegovo skladištenje samo je trošak.

Spomenuti predmet nikada neće biti ovako povoljan, a ipak se dvoumim.

Izlažem se slatkoj muci odluke.

Je li mi potreban taj predmet i njegov sadržaj?

Samo ako ga mogu ponovo upotrijebiti.

Podignem pogled s predmeta i osmotrim prostor.

Na zidu načinjenom od televizora i na svih stotinu ekrana vidim televizijsku sliku radnika kako stoje ispred istog tog Saturnovog carstva.

U rukama drže transparente i otvaraju usta.

Bez tona.

Uvijek ista rečenica koju je nemoguće čuti.

Bez tona.

Nisam ih primijetio na ulasku.

Radnici s transparentima nose iste radničke košulje s natpisom SATURN kao i radnici u Saturnovom carstvu.

Glad je jedina je razlika između njih.

To je štrajk glađu.

Nijemi štrajk glađu.

Bez tona.

Ne znaju da su već prožderani.


Odlučujem kupiti predmet i upotrijebiti ga.

Nisam siguran kako.

Krenem prema izlazu, ali ne mogu pronaći blagajnu.

Ne vidim oznaku za izlaz.

Grčki alfabet me zbunjuje.

Ne vidim oznaku za izlaz.

Prepoznajem samo neka slova.

Ne vidim oznaku za izlaz.

Predmet u mojoj ruci znoji se zajedno s mojim dlanovima.

Možda bih trebao ukrasti predmet i time se solidarizirati s radnicima u gladovanju.

Dlanovi mi se i dalje znoje.

Onda ugledam oznaku za blagajne napisanu tako da je razumijem.

CASH.

Nema zraka.

Priđem blagajni.

Položim predmet na pokretnu traku.

Predmet sad postaje roba.

Blagajnica u majici s natpisom SATURN posvećuje mi samo rad svojih ruku.

Mehanički proces svojih ruku.

Pokušat ću ga izvesti.

Pokušajte zajedno sa mnom.

Izvadi robu iz zaštitne kutije.

Baci zaštitnu kutiju u spremište ispod kase.

Očita barkod laserskim čitačem.

Provjeri slaže li se cijena na robi s cijenom na ekranu.

Izgovori iznos.

Uzme novac.

Vrati novac zajedno s računom.

Osam koraka.

Osam pokreta.

Mala koreografija tržišta.

Udahnem. Izdahnem.

Udišem zrak pokušavajući progutati rečenicu koja pokušava izletjeti iz mojih usta poput ptice.

Gutam rečenicu.

Saturn proždire vlastitu djecu.

Radnica na blagajni ne čuje rečenicu.

Jer sam je progutao.

Spremam u torbu predmet koji sam kupio.

Izlazim iz Saturnovog carstva.

Napuštam Saturna i njegovu pratnju.

Dok izlazim na ulicu, učini mi se da čujem krikove proždiranja.

Saturn proždire dokaze.

Zatim podrigne, i na trenutak je sve opet mirno.

Čak i Egejsko more.


Ali, što sam, zapravo, kupio?



B


Bježim.

Bježim iz Saturnove zemlje.

Bježim od prožderane djece rada.

Prosječnom brzinom od sedamsto kilometara na sat.

Motori aluminijske zvijeri bruje kao continuo.

Zvijer na kerozinu na mojoj je strani.

Nebo je pusto.

Bogovi su umorni.

Zrak je gust.

Aviokompanija već godinama donosi gubitke.

Letim iznad puste zemlje.

Letim iznad zemlje trulog sjemena.

Letim iznad polja gladi.

Mogao bih zemlju zaorati rukom, ali letim previsoko.

A zemlja je suha i tvrda.

Mogao bih izliti čašu vode iznad zemlje umjesto kiše, ali letim previsoko.

I voda bi isparila dok stigne do zemlje.

Let je spor.

Brujanje avionskih motora umiruje sve gladne ljude pod oblakom izgorenog kerozina.


Recitativ:

Poput continua.


Svijet ima okus kave poslužene u papirnatoj čaši.

Svijet ima okus smrznutog kruha.

Svijet ima okus vode s aromom jagode.

Kiselina u mom želucu pretvara se u kerozin.

Ja sam zvijer u zvijeri u zvijeri u zvijeri.

Kao tempirana babuška spremna da eksplodira.

Kroz prozor aviona tražim Saturnovo carstvo.

Preveliko je da bi ga mogao obuhvatiti pogledom.

Mogao bih staviti svoje 3D naočale.

Ili jednostavno zatvoriti oči.

Zatvaram oči.

Svijet ima okus kave poslužene u papirnatoj čaši.

Svijet ima okus smrznutog kruha.

Svijet ima okus vode s aromom jagode.

Prije slijetanja pretražujem džepove.

Rješavam se dokaza.

Računi dokazuju da sam u pet dana jeo uglavnom falafel.

Računi dokazuju da sam pio vodu iz plastičnih boca.

Računi dokazuju da sam jednog dana, u posljednjih pet dana, kupio Muku po Mateju, Johanna Sebastiana Bacha.

Račun za kupovinu Muke po Mateju izdan je prije dva dana u Saturnovu carstvu.

Moram se riješiti dokaza.

Dok stjuardesa ne gleda, otvaram prozor pored mog sjedišta i bacam dokaze.

Sa sedam tisuća metara visine.

Pri brzini od 870 kilometara na sat.

Iznenadni zapuh vjetra odnese dokaze prema zemlji.

Prema pustoj zemlji gladi.

Prema zemlji trulog sjemena.

Računi padaju na zemlju kao komadi vrelog pepela.

Zapalit će je.

Ali nitko neće vidjeti požar.

Tako zamišljam drugu sliku apokalipse

Muka je u ručnoj prtljazi.

Akvizicija od Saturna.

Ali bez dokaza o transakciji vrijednoj dvadeset i devet eura i devedeset centi.

Najpovoljnija kupovina Muke svih vremena.

Za tu cijenu mogao sam doručkovati na East Side-u.

Za tu cijenu mogao sam popiti pet piva u Münchenu.

Za tu cijenu mogao sam dobiti blowjob na Tajlandu.

Za tu cijenu nisam mogao imati bolje slijetanje od ovog.

Slijetanje koje zaslužuje aplauz.

Zemlja puna trulog sjemenja nježna je prema zvijeri na kerozinu.

U aerodromskoj zgradi kupujem novine.

Naslovnica večernjeg izdanja prikazuje nekoliko Radnica u gladovanju.

Ispod fotografije nalazi se tekst.

RADNICE GLADUJU OSAM DANA.

Toliko sam bio odsutan.

Druga zemlja.
Drugi radnici.

Isto vrijeme.

Ista glad.

Presavijem novine po širini.

Spremim ih u torbu pored Muke.

Kao podsjetnik na temu.


Sadržaj evanđelja po Mateju pjeva tenor u ulozi Evanđelista kao suhe secco (secco) recitative praćene samo bassom continuom u izvedbi portabl orgulja ili čembala.

Do kraja 18. stoljeća basso continuo potpuno će iščeznuti.

Zajedno s brujanjem avionskih motora u mojoj glavi.

Dok hodam pustom zemljom.

Dok hodam zemljom trulog sjemenja.

Dok hodam zemljom koja podriguje.

Jalova zemlja, s tisuću gladnih radnika.


C


Ja sam kulturni radnik.

Rođen sam 1978. godine.

Prema istraživanju provedenom na sveučilištu Canberra, te je 1978. godine ukupna, svjetska kvaliteta života bila na vrhuncu.

SAD je vodio Jimmy Carter.

Sovjetski Savez Leonid Brežnjev,

a Jugoslaviju Josip Broz Tito.

Rođena je prva beba iz epruvete.

Sony je u prodaju pustio prvi Walkman.

Boeing započinje proizvodnju modela 767.

Znanstvenici su do ovog zaključka došli koristeći novu metodu praćenja socijalnog i ekonomskog napretka nazvanu Genuine Progress Indicator (GPI), koja osim bruto domaćeg proizvoda(BDP), u obzir uzima faktore kao što su

ekonomska kretanja,

stanje okoliša,

društvene nejednakosti,

kriminal,

broj prometnih nesreća,

volonterski rad i slično.

Analizirali su podatke prikupljene između 1950. i 2003. godine iz 17 zemalja koje čine više od polovice svjetskog stanovništva.

Uspoređujući kako se GPI mijenjao godinama, utvrdili su da je vrhunac dostignut 1978. godine, a nakon toga slijedi spor, ali nezaustavljiv pad.


Recitativ:

1978. godine svijet je bio najbogatiji, nakon toga slijedi spor, ali nezaustavljiv pad.


Zadnju Muku po Mateju kupio sam u Solunu.

Najpovoljnija kupovina svih vremena.

Monumentalna snimka Karla Richtera iz 1959.

Dva mješovita zbora i jedan dječji.

Dovoljno da se napuni jedan Boeing 747 Dreamliner.

U vrijeme rezanja broja zaposlenih u javnom sektoru, proizvodnji i uslužnim djelatnostima, takva monumentalnost sasvim je suvišna.


Muka je strukturalno podijeljena na dva dijela i ukupno šezdeset i osam glazbenih brojeva organiziranih u sedam muzičkih formi: secco-recitative, arije, duete, accompagnato-recitative, ariose, korale i zborove.


Tekst je preuzet iz evanđelja po Mateju, poglavlja 26-27 u njemačkom prijevodu Martina Luthera, uz dodatke stihova Christiana Friedricha Henricia poznatog kao Picander, te stihova crkvenih pjesama.

Anna Magdalena Bach u svojoj Maloj kronici kaže da Picanderovi svjetovni stihovi nisu bili baš na najboljem glasu


Recitativ:

Picanderovi stihovi nisu bili baš na najboljem glasu, kaže Anna Magdalena. Ali ne kaže zašto.


Muka je praizvedena je u ožujku 1729. u Crkvi svetog Tome u Leipzigu.

Bach ju je revidirao i dirigirao još dvaput, 1736. i 1742.


Nakon toga, kompletnu je partituru još jednom revidirao ali za njegova života nije više bila izvedena.

Skoro sljedećih stotinu godina.

Anna Magdalena piše u svojoj Maloj kronici da je Muku čula samo dvaput, jer je bila prevelika da bi se izvodila češće.


Recitativ:

Samo dvaput. Koliko puta ste je vi čuli?


Muka traje gotovo pet sati.

Glazbeni sadržaj muke raspoređen je između dva orkestra. U oba orkestra su po dvije flaute dolce, dvije poprečne flaute, dvije oboe u kombinaciji s dvije oboe d’amore i dvije oboe da caccia, dvije violine, viola, viola da gamba, fagot, kontrabas i basso continuo.


U nekim arijama solo ili grupa instrumenata kreiraju specifično raspoloženje, kao na primjer u središnjoj soprano ariji “Aus Liebe will mein Heiland sterben” gdje odsutnost gudača i generalbasa kreiraju atmosferu gubitka sigurnosti.


Recitativ:

Atmosferu gubitka sigurnosti.


Vjeruje se da je Bach napisao i izvodio Muku koristeći jedan glas za svaku dionicu, umjesto dva velika zbora s pridodanim solistima i pratnjom, što je bila praksa kroz cijelo dvadeseto stoljeće.

O opisanom komornom karakteru još se uvijek vode rasprave.

Dvadeseto stoljeće najteže odustaje od navike da sve učini monumentalnim.


Recitativ:

Nebitno.


Za razliku od ostalih recitativa, Kristove replike ne prati samo basso continuo nego svi gudači prvog orkestra koristeći duge, suzdržane note, naglašavajući pomoću njih određene riječi, stvarajući takozvani “halo” efekt.


Recitativ:

Nebitno.


Na kraju nema uskrsnuća, jer je raspeće krajnja točka i smisao iskupljenja.


Recitativ:

Nebitno.


Solisti pjevaju stihove različitih karaktera.


Recitativ:

Nebitno.


Što je onda bitno?


Recitativ:

Stereo.


Pregovori između Pilata i Isusa traju skoro pet sati.

Pregovori između Radnica i vlasti traju skoro pet mjeseci.

Pet sati je dovoljno da se oguli nar a da ruke ne budu krvave.

Ili da se ispeče kruh.

Ili da se rodi dijete.


Pet mjeseci je dovoljno da izgubiš posao,

dignitet,

najbolje godine života

i osjećaj sigurnosti.


Recitativ:

Stereo.

Isus u lijevom, Pilat u desnom zvučniku.

Radnice na lijevoj strani novina, vlada i poslodavci na desnoj.

Ovo više nije predavanje.

Ovo ponovo postaje drama.


Fotografija u novinama koje sam kupio u zračnoj luci otisnuta je u boji.

To su četiri žene. Sjede u šatoru obloženom kartonima i stiroporom. Odjevene su u zimske jakne i pokrivene dekama.

Samo jedna od njih gleda u kameru.

Treća s lijeva. U bijeloj jakni i bijelim patikama. Patike na njenim nogama oblijepljene su smeđom ljepljivom trakom.

Samo ona gleda u kameru.

Ostalim ženama pogled se gubi u točkama van okvira fotografije.

Prva u nizu gricka kožicu desnog kažiprsta i izgleda da je na trenutak zaboravila gdje se nalazi.

Druga s lijeva položila je obje ruke na pokrivač pred sebe a lice joj uokviruje kragna zimske jakne kardinalsko crvene boje.

Oko vrata nosi dugačku ogrlicu s privjeskom.

Teško je razaznati što je privjesak.

Možda je križić s raspetim Kristom izlizanih glave i koljena od čestog dodirivanja.

Možda je zviždaljka za poziv u pomoć ili na ustanak i revoluciju.

Četvrta žena, posljednja u nizu, leži oslonjena na desni lakat i nezainteresirano promatra nešto u lijevom kutu slike.



Fotografija nalikuje baroknoj kompoziciji jakih kontrasta, tema koje nije sasvim jasna.

Što se tu zapravo događa?

Podsjeća na ratne slike, ali to ne može biti.

Rat je već odavno završio, spremljen u arhive.

Čujem koral Ich will hier bei dir stehen.

Fotografija je mogla biti snimljena bilo gdje.

U Grčkoj. U Ukrajini. U Španjolskoj. U Srbiji.

Snimljena je u Hrvatskoj.

U desnom kutu fotografije nečija je zlatna torba.

Sjaji poput vreće neispunjenih želja.

Vjerojatno pripada jednoj od žena.

Ne događa se ništa.

Samo tako sjede.

Tekst ispod fotografije daje informaciju o tome što se zapravo događa.

Već osmi dan za redom dvadesetak Radnica nastavlja štrajk gladovanjem. One su žrtve privatizacijom uništene tekstilne industrije. Nakon osmosatnog radnog vremena, umjesto odlaska kući, dane provode pred tvornicom u nadi da će im plaće napokon biti isplaćene.


Recitativ:

Kraj opisa slike.


Početak drame.

Početak izvanrednog stanja.

Počinje s koralom. Sporo.

Jedva čujno, zloslutno.

Najprije puhači.

Izlažu temu.

To neće završiti dobro.

Ulaze gudači.

Nakon što je tema izložena, preuzimaju je zborovi.

Ovo je moja verzija.

Ovo nije muka jednoga.

Ovo je muka mnogih.

Ovo je muka dvadeset radnica u vremenu kad je rad izgubio svoju vrijednost.

Ovo je jedina moguća verzija na pustom polju milenijske fronte.


Pasija


DIO 1


ZBOR

Naša su lica uvijek ista,

samo oči mijenjaju boju,

dok nam se pogledi odbijaju

od betonskih zidova pogona,

preko kojih nitko ne može dobaciti pogled

i odrediti koliko je vremena još ostalo.

Prebaciti pogled preko prozora kao lopticu nade.

Prozora koji se ne mogu otvoriti.

Prozora koji godinama nisu oprani.

Prozora koji tu nikada nisu ni bili

da bi se kroz njih gledalo.

Ne isplati se podizati glavu.

Jer ni nebo ne izgleda kao da zna koja mu je svrha.

Neonske lampe spaljuju nam tjeme.

Oči nam sjaje.

Oči uprte u izlizanu površinu stola.

Oči uprte u iglu šivaće mašine,

koja bezbolno probija nokat, kost, jagodicu

brzoplete ruke,

koja pokušava ostvariti normu.

Od pola sedam do pola tri.

Više od trideset godina.

U jednoličnom ritmu jutarnjeg odlaska na posao.

U jednoličnom ritmu popodnevnog dolaska s posla.

U jednoličnom brujanju mašina.

Ramena ukočenih

od uvijek istih pokreta,

čekamo da nam plate rad.

Nas petsto, šutimo i radimo.

I čekamo da nam plate rad.

Svakodnevno dolazimo na posao.

I čekamo da nam plate rad.

I tako već mjesecima.

Vibracija mašina zatomljuje glad.

Sve zajedno, čekamo

i ponavljamo frazu o

dostojanstvu rada.


RECITATIV – NARATOR, RADNICA 1


NARATOR

Nakon pet mjeseci bez plaće, dvadeset Radnica tekstilne industrije odlučilo je da više neće uzimati hranu. Jer, ako već ionako gladuju, onda će gladovati s nekim ciljem.

I vlastitom voljom.

Iako je tijelo slabo, volja traje gotovo osam dana.

Ovisi o ponavljanjima.

Skoro osam punih dana.

Dulje od četrdeset radnih sati.

Dulje od radnog tjedna.

Osam dana prelazi zakonitosti jedinstva mjesta vremena i radnje.

Nitko ne može suosjećati osam dana.

Nitko ne može čekati osam dana da se dogodi umiranje.

Ili slabost.

Ili nesvjestica.

Ili mučnina.

Ili san.

Nakon osam dana gladovanja, tijelo više ne prepoznaje navike.

Bez navika se više ne prepoznaje život.

Ali osmi dan još je daleko.

Do osmog dana još su tri dana.

Danas je peti dan gladovanja.

Nakon što se stiša buka tramvaja ili nekog vozila u prolazu, Radnica 1 kaže onima koje je okružuju:


RADNICA 1

Ovo je peti dan gladovanja otkad brojimo. Ali mi gladujemo puno dulje. Gladujemo već pet mjeseci. Gladujemo otkad nismo primile plaću. Gladujemo otkada ne možemo kupiti hranu koju bismo pripremile sebi i onima s kojima dijelimo stol.


KORAL

Pet dana dovoljno je da se donese voda.

Da se zapali vatra.

Da se samelje kukuruz.

Da se zamijesi kruh.

Da se pobere grožđe.

Da se pripreme drva za zimu.

Da se oguli nar a da ruke ne budu krvave.

Pet dana dovoljno je da se isplati pet neisplaćenih plaća  za pet mjeseci rada.

Da se plate doprinosi.

Da se plati javni prijevoz.

Ili pet dana za to ipak nije dovoljno?

Radimo nizašto.

Tko će za to odgovarati?


RECITATIV – NARATOR

Radnice nekad slavne tvornice odjeće od ponedjeljka traže isplatu zaostalih plaća štrajkajući glađu. Uzimaju samo vodu. Prolaznici komentiraju:


KOR

Ovo neće izaći na dobro.

Zaboravite svoje plaće.

Nikog nije briga.

Ima onih koji bi i radili.

Gladuju i drugi.

Nikome ne cvatu ruže.

Tako vam izgleda privatizacija.

Budite zadovoljne da uopće imate posao.

Sve su pokrali.

Tko još danas kupuje odijela.

Kinezi su krivi.


RECITATIV – NARATOR

Svih dvadeset Radnica za vrijeme štrajka redovito je dolazilo na posao, odrađuju svojih osam efektivnih sati a ostatak vremena provodeći pred tvornicom na Trgu Francuske Republike gdje su se utaborile i noće. Zadnjih pet dana gladuju i zbog iscrpljenosti više ne odlaze na posao. Govore o svom bijesu:


KOR

Ponižene smo i iscrpljene.

Ljute smo na svog poslodavca.

Ljute smo na sindikate i državne institucije.

Ljute smo na one koji su nas,

nakon godina mukotrpnog rada,

doveli u sadašnji položaj.


RECITATIV – NARATOR, RADNICA 1, RADNICA 2, RADNICA 3


NARATOR

Radnica 1 potvrdno klima glavom i kaže:


RADNICA 1

Još smo u kolovozu zatražile da se pokrene stečajni postupak, ali to nisu učinili, iako su bili ostvareni uvjeti. Sad je već jesen. Mi ne možemo istjerati svoja prava. Ja sam samohrana majka i ne znam kako ću prehraniti svoju djecu.


RADNICA 2

Uglavnom spavam.

Glad se najljepše slaže sa snom.

Voda je dovoljna da ispere gorčinu.

Nakon pet dana gladovanja izgubila sam tri kile.

Težim jedva četrdeset i pet kilograma.


RADNICA 4

Dovedene smo na rub egzistencije.


ARIJA – RADNICA 3

Sunčan dan na Bundeku.

Ne sjećam se kad.

Ima već da je od toga prošlo.

Kupila sam vratinu i komade buta.

Birala sam bolje.

Dok sam još mogla birati.

Paradajz sam imala s vrta.

Bilo nas je šestero.

Bilo je dovoljno za svakog, još je i ostalo.

To je bio izlet.

Sutra se išlo na posao.

Tada je ukinuta proizvodnja muških košulja.

Ali je uveden ženski program.

Nije bilo najbolje doba koje pamtim,

ali je još uvijek bilo dobro.


RECITATIV - NARATOR

Bolesne, iscrpljene, odlučile su ići do kraja. Nemaju više što izgubiti. Sindikati im govore jedno, poslodavac drugo, nemaju povjerenja više ni u kog. Neočekivano i nenajavljeno, petog dana njihovog gladovanja, prvi ih put posjećuje Direktor, nadajući se da će ih uspjeti nagovoriti da odustanu od štrajka glađu. Dolazi Direktor i kaže:


DIREKTOR

Prekinite sa štrajkom, idemo na ćevape, ja častim. Dogovorit ćemo se.


RECITATIV – NARATOR

Radnice ostaju u čudu. Direktorova oholost učini da na trenutak osjete miris pečenog mesa i zaborave na glad.

Radnica 3 progovori prva, u ime svih odbije njegovu ponudu, i kaže:


RADNICA 3

Vaša je oholost samo još jedan razlog da ustrajemo u našoj odluci.


NARATOR

Nakon što odbiju poziv na ćevape, Direktor raširi ruke u nevjerici, lagano zabacujući glavu, pa ih upita što im onda drugo treba i trebaju li nešto drugo i kako im onda može pomoći, jer on im uistinu želi najbolje. On im uistinu želi najbolje, to mu, naprosto, moraju vjerovati.

One odgovore:


KOR
Želimo samo naših pet plaća koje smo pošteno zaradile!


RECITATIV - NARATOR

Okrivljuju ga da je tvornicu odveo u propast te da ga jedino zanima vrijedno zemljište na kojem se tvornica nalazi. Detaljnije o zemljištu, nešto kasnije.


ARIJA – RADNICA 4

Hlače na porub dolazile su u nizu.

Nije bilo vremena za pišanje.

Norma je bila tristo komada u osam efektivnih sati.

Porub ili pišanje.

Mogla sam sašiti cepelin.

Mogla sam napuniti cepelin.

Porub ili pišanje.

Morala sam donositi odluku.

Svakog dana ponovo.

Jer o mom odlasku na pišanje,

ovisila je norma one što mi je sjedila iza leđa.

Ako kasnim ja, kasni i ona.

I dalje odrađujemo normu.

I dalje ovisimo jedna o drugoj.


RECITATIV - NARATOR

Na Trgu Francuske Republike uglavnom vlada jad i očaj. Svaka od ovih žena ima svoju tužnu priču, dijele istu sudbinu, istu nemoć i nepovjerenje. Nisu se pripremile, već su se na štrajk odlučile spontano. Prvih nekoliko dana spavale su na kartonskim kutijama, s tek ponekim prekrivačem.


KOR

Koliko će ovo još trajati? Računaju li se vlastiti nokti kao hrana? Je li jedenje noktiju obrok?


RECITATIV - NARATOR

Jedna Radnica kaže:


RADNICA 1

Jedite kožicu oko noktiju i gledajte na ovo kao na rad u noćnoj smjeni za dobrobit svih radnika. Gladovanje ima svojih osebujnosti. Ljudi se međusobno podržavaju, a hijerarhijski odnosi nisu toliko izraženi.

Svi su nekako ljudskiji.

Kao u noćnoj smjeni.

Rad u noćnoj smjeni za dobrobit svih radnika.


RECITATIV – NARATOR

Peti dan je na izmaku. Uskoro će započeti šesti. Danas je stigao i veliki šator iz Crvenog križa. Sutra će studenti organizirati tribinu na kojoj će Radnice iznositi svoje stavove. Moći će reći:


RADNICA 1

Crveni križ posudio nam je šator.


NARATOR

Crveni križ uistinu jest posudio šator i usput napomenuo:


KOR

Vratite šator do tog i tog dana i do toliko i toliko sati.


RADNICA 1

Ako nekome zaista želite pomoći ne možete u situaciji dok ljudi štrajkaju glađu uvjetovati koliko dana može koristiti šator Crvenog križa.


RADNICA 6

Možemo mi i bez šatora.

Tako dugo dok ne ispoštuju naše zahtjeve.

Dvije godine firma nije plaćala doprinose. Svi se pitaju kako je moguće da nadležne institucije nisu obavijestile ljude. Kad kažem ljude, mislim na radnice i radnike.

Mislim na nas.

Do danas nije ništa napravljeno po tom pitanju.

Dobile smo pomoć prvenstveno od studenata.


RECITATIV – NARATOR

Dok govore na usta im izlazi para. Noći su hladnije. Utroba im je gladna, ali topla. Neprestano ponavljaju slutnju:


KOR

Jedna će od nas pokleknuti.


KORAL

Najprije počnu slabiti noge.

Ne mogu održati tijelo.

Onda ruke otkazuju poslušnost.

Ruše sve oko sebe.

Onda oči više ne vide dobro.

Uglavnom su zatvorene.

A svijet se vrti, sve brže.

Nitko više ne može održati ravnotežu.

Onda zaboraviš gdje si.

Zaboraviš zašto ti se sve ovo događa.


RECITATIV – NARATOR

Petog dana kao da je mrak ranije pao. Radnice su se povukle u šator, spustile ceradu i utihnule. Noć je mirna. Iz šatora se čuje samo disanje. Pred jutro šestog dana, Radnica 1 probudi se, ako je uopće spavala, i šapatom kaže:


RADNICA 1

Osjećam miris banane! Miris prezrele banane. Neka se Radnica slomila u odluci da gladovanjem istjera pravdu. Netko bananom umanjuje muku!

Dehidraciju.

Nedostatak vitamina.

Kiselinu.

Mučninu.

Netko je prošvercao bananu. Dok se ne pojavi kasno jesensko sunce, i prokaže je, nek se sama, podizanjem ruke, javi. Tko se to skriva s prezrelom bananom u rukama:


RECITATIV – NARATOR

U šatoru vlada kolektivi san, ili barem privid sna. Žene hrču. Ni jedna ne obraća pažnju na razgovor koji će uslijediti. Iz mraka dopre šapat punih usta Radnice 8 koja jede bananu i mumlja:


RADNICA 8

Ja sam se slomila. Nisam više mogla. Sad mi je bolje. Bacit ću koru.


RECITATIV – NARATOR

Radnica 1 joj odgovori, šapatom praznih usta:


RADNICA 1

Ti si se slomila. Neću te odati. Baci koru da nitko ne vidi. Ostale spavaju, nitko neće znati.


RECITATIV – NARATOR

Radnica 8 pokuša rukama poginuti tijelo, ali je tijelo unatoč pojedenoj banani, preslabo da ustane. Radnica 1 pruži ruku i kaže:


RADNICA 1

Daj mi koru, ja ću je baciti prije nego dođu šetači pasa.  Uskoro će svanuti šesti dan. U parku na svakom koraku stoji kanta za otpatke.


RECITATIV – NARATOR

Radnica 1 ustane, tako da ne probudi druge, i izađe, iznoseći koru banane iz šatora. Kad se dovoljno udalji, kaže:


RECITATIV – RADNICA 1

Dok nitko ne gleda, ostrugat ću zubima koru banane. Nitko neće vidjeti. Dovoljno sam se udaljila od šatora. Park je velik i pust.


RECITATIV – RADNICA 3

Još nije ni svanulo, ali nas ima budnih.

Pazimo jedne na druge.

Da ne pokleknemo dok nam ne ispune zahtjeve.


ARIJA – RADNICA 3

Gledam je kao odlazi u park.

S korom banane skrivenom u džepu.

Na putu da barem prividno utaži glad.

Vremena je malo.

Pustit ću je da zgriješi.

Na kori ionako nema dovoljno mesa.

Kora nije dovoljna za grijeh.


RECITATIV - NARATOR

Još nije ni svanulo. U parku nema ni ljudi ni pasa. Kanta za otpatke odmah je tu, na dohvat ruke. Radnica 1 izvadi koru iz džepa, pogleda je i baci u kantu za otpatke. Zatim kaže:


RECITATIV – RADNICA 1

Danas će biti lijep dan. Osjećam da će se dogoditi neka promjena. Šteta bi bilo da se netko oklizne na koru banane. Do sada sam izdržala sva iskušenja. Popit ću malo vode i bit ću sprema za novi dan.


KORAL

Novi dan donosi nova iskušenja.

Gladovanje ne jača duh već samo oslabljuje tijelo.

Svakome tko poklekne treba ponoviti zahtjeve.

Pet zaostalih plaća.

Pravo na otpremninu.

Pravo na dostojanstven rad.


RECITATIV – NARATOR

Radnica 1 vrati se u šator i legne na svoje mjesto. Radnica 4 obrati joj se i kaže:


RECITATIV – RADNICA 4

Još danas i ja više neću moći.


RECITATIV – NARATOR

Radnica 1 joj odgovori:


RECITATIV – RADNICA 1

Uzmi čašu vode i u nju umiješaj žlicu meda od kestena.


RECITATIV – NARATOR

Radnica 4 joj kaže:


RECITATIV – RADNICA 4

Žlica meda u vodi više mi nije dovoljna da održi volju. Peti dan gladi nije nas učinio manje siromašnima. A šesti će dodatno potkopati našu volju.


RECITATIV – NARATOR

S time su se složile i ostale Radnice u šatoru:


KORAL

Ovo je najgore mjesto za gladovanje.

U krugu od kilometra, u vlasništvu Albanaca

Najmanje je deset pekara koje cijelu noć peku.

U svakoj su slanci duži od pola metra.

Svaka nudi burek po originalnoj recepturi.

Toliko mastan da ni ne treba žvakati.

Jedan burek na četiri Radnice.

Bilo bi sasvim dovoljno za sljedećih pet dana.

Ali sada nije vrijeme za recepte

I razgovor o hrani.


RECITATIV – NARATOR

Radnici 1 zazvoni mobitel. Ona stavi naočale, pogleda tko zove i zatim odgovori na poziv. Neko vrijeme sluša bez riječi. Zatim ispusti tihi jecaj i nekoliko puta kaže:


RADNICA 1

Dobro. Dobro.

Neka su. Neka su.


NARATOR

Jutro ne može započeti dobro, jer ni vijesti nisu dobre. Radnica 1 ustane, rukom da znak da želi nešto reći:


RECITATIV – RADNICA 1

Vijesti nisu dobre. Upravo mi je dojavljeno da je šezdeset radnica našeg kolektiva pokleklo. Prihvatile su uvjete poslodavca lopova i prešle u novo osnovanu tvrtku kćer. Pridobili su ih obećanjem da će im ovih dana uplatiti oko dvije hiljade kuna predujma.


RECITATIV – NARATOR

Među radnicama izbije nemir i počnu glasno protestirati:


KOR

Pročitaj imena!

Želimo znati tko su!

Drugo nisu ni zaslužile!

Prodale su se za tristo eura.

Bolje išta nego ništa.

Bolje ništa.

Ništa će i biti.


NARATOR

Radnica 1 podizanjem ruke smiri situaciju, pa kaže:


RECITATIV – RADNICA 1

Samo zajedništvom ćemo ostvariti ciljeve.

Ne smijemo zaboraviti koji su nam ciljevi.

Ako treba ponovit ćemo naše zahtjeve.


RECITATIV – RADNICA 7, KOR,


RADNICA 7

Ne pristajemo na predloženi program restrukturiranja kojim se broj zaposlenih smanjuje za 176 radnika uz minimalne i još upitne otpremnine.


KOR

Lokacija tvornice vrijedna je više desetaka milijuna eura.


RECITATIV – RADNICA 8, RADNICA 9


RADNICA 8

Ne vjerujemo ni aktualnom direktoru, petom ili šestom po redu u zadnjih pet godina.


RADNICA 9

Ne vjerujemo ni njegovom programu za preseljenje proizvodnje u posustalu državnu tekstilnu tvrtku.


RADNICA 8

Trgovački sud već mjesecima naš sudbine drži u svojim rukama pa smo prisiljene tražiti otkaz kojim gubimo sva svoja prava.


KOR

Tražimo da se pokrene stečaj.


RECITATIV – RADNICA 10

Nekad smo radile i u tri smjene.

Sada strojevi stoje a mi se švercamo u tramvajima.

Tražimo isplatu pet neisplaćenih plaća.


RADNICA 9

Tražile smo pomoć na sve strane, ali uzalud. Kome god da smo se obratile, rekli su nam da nemamo nikakva prava.


KOR

Nikakva prava.


RECITATIV – RADNICA 11

Imam pedeset i pet godina, a od toga u tvornici radim trideset i četiri. Više godina radim no što sam bila slobodna. Mislila sam da ću svojim radom moći dostojanstveno u penziju, a pogledajte me sada.


KOR

Pogledajte nas sada!


ARIJA – RADNICA 11 I KOR


RADNICA 11

Noći su hladne kao u pustinji.


KOR

Čim se pojavi sunce, u šatoru postane nesnosno vruće.


RADNICA 11

Ako odlučim odustati, neka se to dogodi noću.


KOR

Ujutro se stvari čine mogućim.

Dok se tijelo ne probudi,

i glad bude podnošljivija.



RECITATIV – NARATOR, RADNICA 1


NARATOR

Radnica 1 izađe ispred šatora. Priđe joj pas lutalica i počne mahati repom. Ona mu pruži ruku da je onjuši i kaže:


RADNICA 1

Ne dovodi me u napast. Mogla bih te udaviti rukama, oguliti ti kožu i pojesti. Rep ću sakriti. Nitko o tebi neće pitati. Nitko te neće tražiti.

Marš odavde.


RECITATIV – RADNICA 6

Tek je jutro šestog dana, a dan već traje predugo.

Vlasnici pasa i radnici ustaju prvi.

Vlasnici pasa hodaju polako ili spavaju stojećki.

Radnici koji imaju posao hodaju brzo.

Bez podizanja glave i prepoznavanja.

Snenost vlasnika još može biti izgovor za izgubljenog psa.

Ali umor radnika ne može biti izgovor za izgubljeni posao.

Kao što glad ne može biti izgovor za odustajanje.


ARIA – RADNICA 5

Postoje mjesta na svijetu na kojima jedu pse,

a koja nikada neću vidjeti.

Postoje mjesta na kojima bi mogla odmoriti ruke,

a koja je nemoguće doseći.

Postoji strah od letenja avionom na velikim visinama,

od kojeg mi nikada neće biti muka.

Postoji osjećaj sreće pred iščekivanje,

kojemu najsličniji mora biti ovaj osjećaj gladi.


RECITATIV – NARATOR, RADNICA 1


NARATOR

Radnica 1 ima nešto važno za reći. Pročisti grlo prije nego progovori, pa kaže:


RADNICA 1

Danas će ponovo doći predstavnici medija raspitati se o našoj gladi. O gladi je besmisleno govoriti. Treba ponoviti zahtjeve. Po stoti put nabrojiti sve za što smo zakinute. Jesam li bila jasna?


NARATOR

Radnice klimnu glavom, a Radnica 1 nastavi:


RADNICA 1

Ima li kakvih pitanja.


NARATOR

Radnica 12 bez podizanja ruke kaže:


RADNICA 12

Ja mislim da ovo nikuda ne vodi.


NARATOR

Radnica 1 ne gledajući u nju, kaže:


RADNICA 1

Tko želi. Može slobodno odustati.

Samo nas zajedništvo može održati u ostvarenju cilja.


NARATOR

Radnica 13 odgovori:


RADNICA 13

Tako govore i ovi što su nas pokrali.

Ovi što nam duguju ono što smo zaradile.


NARATOR

Radnica 1 odgovori:


RADNICA 1

Treba biti uporan i skroman.


NARATOR

Radnica 1 izađe iz šatora i bez čišćenja grla kaže samoj sebi:


RADNICA 1

Govorim i opominjem njih, da bih uvjerila sebe.

Govorim rečenice kakve nikad prije nisam govorila.

Samo održavam iluziju borbe za prava.

Možda je sve to pogrešno.


KORAL

Održavamo iluziju borbe za prava.

Ponavljamo poniženje,

uz zvuk kruljenja crijeva.

Naučile smo govoriti,

jasnije i s argumentom.

Želudac je prazan,

pa su i riječi kiselije.

Dok izborimo prava,

Riječi će postati bezukusne,

A nas više neće biti.


RECITATIV – NARATOR, RADNICA 1, DIREKTOR


NARATOR

Oko podneva sakupili su se isti ljudi kao i dan ranije. Čekaju izjavu onih koje gladuju. Svakog dana, već šesti dan za redom, Radnice gladne ponavljaju svoje zahtjeve, uvjerene da samo ponavljanjem mogu nešto postići. Radnica 1 govori u ime svih dok je glas još služi, i kaže okupljenima:


RADNICA 1

Ponavljam naše zahtjeve.

Tražimo pet zaostalih plaća.

Tražimo pravo na otpremninu.

Tražimo uplatu poreza i doprinosa.

Tražimo pravo na dostojanstven rad.

Tražimo da se proglasi stečaj i da nam se definira status.

Biti nezaposlen, bolje je od izrabljivanja ove vrste.

Žao nam je što je naših šezdeset suradnica pokleklo i prihvatilo robovlasničke i izrabljivačke uvjete našeg direktora kojem je u interesu jedino rasprodaja imovine tvrtke.

Zahvaljujemo se na podršci javnosti i našim obiteljima.

Nastavljamo s gladovanjem, u ime prava na dostojanstven rad.


NARATOR

To je ono što okupljeni žele čuti. Njen glas je miran i siguran. Od gladi je postao dublji i uvjerljiviji. Dok Radnica 1 govori, iz prikrajka viri Direktor i sluša ono što Radnica 1 govori. Ovo je drugi put da ih posjećuje. Okupljena rulja ne prepoznaje ga. Kad Radnica 1 prozove njegovo ime, on se javi iz rulje:


DIREKTOR

Sve vas ponovo pozdravljam.

Uvjeti nisu robovlasnički.

Nema izrabljivanja.

U interesu su mi uvijek bili radnici,

a nikada rasprodaja imovine tvrtke.

Samo toliko.

Hvala.


NARATOR

Direktor priđe bliže Radnicama i nekima od njih pruži ruku.


RADNICA 1

Po što ste ponovo došli?

Vama nije stalo ni do radnika.

Vama nije stalo ni do proizvodnje.

Vama je stalo do vrijedne imovine propale tvrtke na atraktivnoj lokaciji u blizini Trga Francuske Republike.


NARATOR

Direktor nastavi ponavljati svoje argumente glasom koji mogu čuti samo oni najbliži njemu.


RECITATIV – DIREKTOR, RADNICA 3, RADNICA 4


DIREKTOR

Ističem da mi cilj nije prodaja imovine…


RADNICA 3

Čija se vrijednost procjenjuje na 12 do 13 milijuna eura…


DIREKTOR

Nego opstanak tvornice.


RADNICA 3

Vaša je dobronamjernost lažna.

DIREKTOR

Ja ovdje radim volonterski i radim na dobrobit radnika…


RADNICA 4

I više od tisuću dioničara ove tvrtke.

DIREKTOR

S tri milijuna eura moglo bi se riješiti sve dugove prema radnicima te nabavu novih postrojenja…


RADNICA 4

Odakle vama tri milijuna eura?


DIREKTOR

U suradnji s bankama mogli bi se dogovoriti uvjeti za kredit kojim bismo vam namirili neisplaćene plaće.


RADNICA 3

Novac od kredita za plaće, a novac za dugovanja Poreznoj upravi od zemljišta vrijednog oko 22 milijuna kuna. To je vaša namjera.

DIREKTOR
Proizvodnja bi se preselila na jeftiniju lokaciju čiji prostor treba otkupiti od države na dražbi za oko 25 milijuna kuna…


RADNICA 3

Ostaje i dalje nejasno, odakle vam novac za to.


RECITATIV – NARATOR, RADNICA 1


NARATOR

Radnica 1 nastavi govoriti okupljenima o tome tko stoji iza pet od šest fiktivnih poduzeća koja su upisala zabilježbu na imovinu tvornice i tko je isplatio novac na ime kupnje tvrtke Dalta:


RADNICA 1

Operaciju prisvajanja zemljišta naše tvornice osmislio je poduzetnik M.K., a novac kojim je to poduzeće zaduživano da bi se na njegovu imovinu mogle staviti zabilježbe dijelom potječe od N.P., većinskog vlasnika Europapress holdinga. A glavni operativac sheme kojom je naše poduzeće zaduživano da bi se moglo polagati pravo na njegovu imovinu bili ste upravo vi, Direktor tvrtke u njezinoj posljednjoj fazi poslovanja.


NARATOR

Direktor se progura kroz okupljenu rulju i ode bez komentara. Radnica 1 ni ne pokuša zaustaviti ga, već nastavi govoriti ono što je već sto puta rečeno, što već i vrapci u parku na Trgu Francuske Republike znaju, ali treba reći ponovo.

Radnica 1 govori o tome kako je poduzeću Dalta d.o.o. vrijednom 120 tisuća kuna, u kratkom vremenu, vrijednost naglo i neobjašnjivo porasla na 33,6 milijuna kuna.

Radnica 1 udahne i kaže:


RADNICA 1

Na ovom mjestu valja zastati i postaviti pitanje: kako je tvrtka Dalta d.o.o. od početne vrijednosti od 120 tisuća kuna došla do vrijednosti od 33,6 milijuna kuna? Gospodin Direktor fiktivno je podigao vrijednost tvrtke Dalta d.o.o. na način da ga je tvrtku Dalta d.o.o. učinio nositeljem projekta višegodišnjeg nasada jabuka. Taj projekt predstavljen je kao rad vrsnog hrvatskog voćara I. K. Nakon toga Direktor je projekt procijenio na čak 24,1 milijun kuna i prodao njegove dionice. Tvrtku je po naznačenoj, novoj cijeni otkupilo 13 poduzeća: S.T.M. Ulaganja, ARS projekt nekretnine, ARS projekt, Berg, Lokacija, Tekstil gvozd, Građevinar građenje, P.Z. Petrova Gora, Prima nekretnine, T.M. Savjetovanje, Gallina i Eko grad. Svim poduzećima je zajedničko to da njima upravljaju, odnosno da su ih osnovali ljudi iz poslovnog i/ili privatnog okruženja poduzetnika M. K. Nakon toga uslijedila je još jedna kupoprodaja. Spomenutih 13 poduzeća dionice je sad prodalo tvrtki Vilinske poljane za iznos od 29,7 milijuna kuna. Tvrtka Vilinske poljane nije se dugo zadržala u vlasništvu Dalte, te je prodana N. P., točnije njegovom poduzeću Com.com. Cijena koju je N. P. platio iznosi vrtoglavih 33,6 milijuna kuna.


NARATOR

Radnica 1 napravi stanku i popije gutljaj vode. Nitko od okupljenih se ne pomakne. Radnica 1 pogleda oko sebe i nastavi govoriti o istrazi. Udahne i kaže:


RADNICA 1

Nakon što je policija obavila obavijesni razgovor s autorom projekta dugotrajnog nasada jabuka, a koji je bio temelj za povećanje vrijednosti tvrtke Dalta sa 120 tisuća na konačnih 33,6 milijuna kuna, ispostavilo se da nikakav projekt nasada jabuka u tvrtki Dalta ne postoji. Zbog čega je onda vlasnik EPH dao 33,6 milijuna kuna za Daltu? Istraga pretpostavlja da je novac koji je vlasnik EPH isplatio na ime kupnje tvrtke Dalta, dio duga koji vlasnik EPH već duže vrijeme ima prema poduzetniku M.K.


NARATOR

Radnica 1 prestane govoriti i osloni se rukama o stol. Nekoliko flešova na fotoaparatima bljesne i osvijetli njeno bijelo lice i sivo nebo iznad parka. Radnica 1 pokuša nastaviti ali ju tijelo izda. Ona klone i umalo padne ali je druge radnice pridrže i unesu u šator. Okupljene zahvati nemir. Radnica 4 preuzme riječ i nastavi tamo gdje je stala Radnica 1:


RADNICA 4

Iza svega stoji materijalni interes pojedinca. Vrijednost imovine uništene tekstilne tvrtke čije smo mi bile radnice procijenjena je na 127 milijuna kuna. Najveće blago predstavlja zemljište, na kojem je moguće graditi objekte poslovno-stambene namjene. 
S druge strane, vrijednost zabilješki na imovinu što su ih u zemljišne knjige upisale tvrtke koje policijska obrada percipira kao paravan kontroverznog poduzetnika M. K. iznosi oko 21 milijun kuna. Ako se na temelju ovih zabilježbi tvrtke dokopaju zemljišta imovine propale tvrtke – to će im se isplatiti u iznosu od najmanje stotinu milijuna kuna.

Toliko.

Nastavljamo gladovati dok nam ne ispune uvjete.

Nastavljamo gladovati u ime prava na dostojanstven rad.

To je sve.


NARATOR

Radnica 10 iskoristi priliku i obrati se okupljenima:


RADNICA 10

Trebamo liječnika. Našoj radnici pozlilo je.

Previše riječi a premalo snage.

Tijelo nije izdržalo.

Neka netko pozove liječnika.


KORAL

Najmanje stotinu milijuna kuna

Najviše je što možemo zamisliti.

Samo ako zatvorimo oči,

I podijelimo u hrpice.

Jedna za mamu.

Jedna za tatu.

Jedna za kći.

Jedna za sina.

Najmanje stotinu milijuna kuna

Nestane svaki put kad otvorimo oči

I pomislimo, što bi bilo

da prošlih trideset godina

Samo na trenutak nismo tako naivno

vjerovale u bolje sutra.


KOR

Pozovite pomoć.




DIO 2


ARIA – RADNICA 4 i KOR


RADNICA 4

Tijelo je slabije od svijeta.


KOR

Praznom želucu, teže je objasniti nego djetetu

Zašto gladovanje može biti dobro i korisno.


RADNICA 4

Osjećam slabost u rukama, još mi uvijek ostaje glas.


KOR

Neka te ne prestraši osjećaj slabosti.

Proći će kad prestaneš govoriti i umiriš disanje.


RADNICA 4

Vodom ispirem suho grlo i ali ostaje sumnja.

Što ako ovo odricanje bude uzalud?


KOR

Izdrži još malo.

Izdrži do kraja ovog dana.

O uzaludnosti razmišljaj sutra.


RADNICA 4

Čujem li ja to sirenu hitne pomoći kako se približava s namjerom da pomogne onoj koja možda uopće ne želi pomoć?


RECITATIV - NARATOR

Nakon što su Radnicu 1 unijele u šator, ostale radnice dočekale su pomoć. Kola hitne pomoći parkirala su na ulazu u park. Liječnik je u pratnji dvaju pomoćnika ušao u šator i prišao Radnici 1. Ona je još uvijek ležala zatvorenih očiju, jedva dišući. Opipao joj je bilo, prstom podigao kapak i pomoćnicima glavom dao znak da donesu nosila. Disala je teško, blago orošenog čela.


KORAL

Malteška Deklaracija o štrajku glađu

usvojena je na 43. Skupštini Svjetskog medicinskog udruženja, na Malti, u studenom 1991.,

a dopunjena na 44. Skupštini Svjetskog medicinskog udruženja u Marabeli, u rujnu 1992.

Marabela i Malta, mjesta iz turističkih kataloga raja.

Marabela i Malta, mjesta koja nikada neće posjetiti.


RECITATIV – NARATOR, RADNICE, LIJEČNIK


NARATOR

Liječnik iz liječničke torbe izvadi papir i olovku i pogleda Radnice, a one mu kažu:


RADNICE

Gladujemo pet punih dana. Ušle smo u šesti. Možemo izdržati još toliko. Samo ako što manje budemo govorile.


NARATOR

Liječnik vrati papir i olovku u torbu, pa kaže:


LIJEČNIK

Liječnik koji liječi štrajkaše ili štrajkašice glađu suočava se sa sljedećim konfliktima vrijednosti:

Svaki čovjek ima moralnu obavezu poštivati svetost života. Ovo je posebno očigledno u slučaju liječnika koji koristi svoje vještine da bi spasio život.

Liječnik ima dužnost poštivati autonomiju pacijenta nad svojom ličnošću. Prije primjene bilo koje od svojih vještina pomoći pacijentima, liječnik je dužan dobiti od njih informiranu suglasnost, osim u hitnim slučajevima kada mora postupiti na način koji je u najboljem interesu za pacijenta.


NARATOR

Radnice mu na to ne odgovore ništa. Liječnik nastavi govoriti:


RECITATIV – LIJEČNIK

Štrajkač, odnosno, štrajkašica glađu je mentalno zdrava osoba koja je izjavila da je odlučila početi štrajk glađu i koja odbija uzimati hranu i/ili tekućinu u značajnijem vremenskom periodu.

Liječnik treba obaviti detaljan pregled pacijenta na početku štrajka glađu.

Liječnik ili drugo zdravstveno osoblje ne smiju primjenjivati neprikladne pritiske bilo koje vrste na štrajkače glađu kako bi prekinuli štrajk.

Štrajkač glađu mora biti stručno informiran od strane liječnika o kliničkim posljedicama gladovanja i o svim specifičnim opasnostima u njegovom posebnom slučaju.

Ako štrajkač glađu želi mišljenje drugog liječnika, ono mu mora biti osigurano.

Bilo koje liječenje pacijenta mora biti uz njegovo odobrenje.

Kada štrajkač glađu postane konfuzan i zbog toga nesposoban za donošenje nesmetane odluke ili kada upadne u komu, liječnik je slobodan odlučiti u ime pacijenta o daljem tretmanu u najboljem interesu pacijenta.

Štrajkači glađu moraju biti zaštićeni od prinude da štrajkaju. To može zahtijevati odvajanje od drugih štrajkača.


ARIA – POMOĆNIK

Intervencija liječnika može narušiti autonomiju

koju pacijent ima nad sobom.

Nepoduzimanje intervencije može suočiti liječnika

s tragedijom smrti koja se mogla izbjeći.

S tragedijom smrti koja se mogla izbjeći.


RECITATIV – NARATOR, LIJEČNIK, RADNICA 1


NARATOR

Svaka Radnica sjedne na svoj ležaj od kartona. Liječnik rukom pomoćnicima da znak da se Radnica 1 položi na nosila i unese u vozilo hitne pomoći. Zatim se obrati Radnicama:


LIJEČNIK

Upoznavanje štrajkača glađu s implikacijama njihove odluke i poticanje na preispitivanje odluke su bitni i ne čine prekomjerni pritisak.


NARATOR

Liječnik rukom obiše usta, a potom otre znoj s čela i nastavi govoriti:


LIJEČNIK

Ovo nije prekomjerni pritisak.

U prvim danima štrajka organizam koristi svoje zalihe glikogena iz jetre i mišića. Nastaje ketoza i klinički se može prepoznati preko daha ili laboratorijskom analizom urina. Njome se obuzdava pohlepan osjećaj gladi koji se osjeća u prvim danima gladovanja. Zalihe glikogena se iscrpljuju za oko 10-14 dana i određene amino kiseline postaju supstrat za glukoneogenezu. Mišići, kao i srčani mišić, postepeno gube masu.


NARATOR

Radnice osluškuju udarce vlastitog srca. Zatim jedna od njih ustane i kaže:


RADNICA 4

Nama bi značilo da nam što preciznije kažete koliko naša tijela dugo mogu izdržati gladovanje.


KOR
Istinu! Ako se možemo izdržati glad, možemo i istinu.


LIJEČNIK

Istina ovisi o tome u kakvom je stanju bio vaš organizam kad ste započele gladovanje. Sudeći prema situaciji, vi ste u štrajk glađu ušle već izgladnjele i iscrpljene.

Ishod totalnih gladovanja koja se još zovu i gladovanja do smrti prvi put je medicinski dokumentiran za vrijeme štrajka glađu 1980. i 1981. godine u Sjevernoj Irskoj kada je smrt nastupila između pedeset i petog i sedamdeset i petog dana gladovanja. Interval od tri tjedna rezultat je razlika između početnog fizičkog stanja i individualne adaptacije. Nije moguće taj vremenski period preciznije predvidjeti. Štrajkačima je potrebno reći da smrt nastupa u neko vrijeme nakon šest punih tjedana gladovanja, a preživljavanje nakon deset tjedana nije moguće. Također trebaju znati da u zadnjim kliničkim fazama gladovanja više neće biti u stanju rasuđivati i trebaju unaprijed jasno kazati što u toj fazi očekuju od liječnika.


NARATOR

Radnice kimnu glavom u znak zahvale na informacijama i nastave buljiti u neodređenu točku u visini liječnikovih nogu.


KOR

Prošlo je pet dana.

Započeo je šesti dan.

Uskoro će proći.

Suncu će trebati sati da potone.

Tjedan ima sedam dana.

Radile smo pet dana u tjednu.

Osam sati dnevno.

Dan ima dvadeset i četiri sata.

Sat ima šezdeset minuta.

Ovo je moja desna ruka.

Ovo je moja lijeva ruka.

Ovo je glava.

Pet mjeseci nismo primile plaću.

Za rad koji smo izvršile.

Za normu koju smo obavile.

Želudac je najslabiji organ.

Glava još uvijek ne gladuje.

Još uvijek raspoznaje stvari

onakvima kakve jesu.


RECITATIV – NARATOR

Na ležaju na kojem je gladovala Radnica 1 ostalo je prazno mjesto.

Ne izgleda kao mjesto gladovanja. Izgleda kao mjesto za odmor na nekoj osami. Radnica 11 ustane, podigne deke s ležaja Radnice 1, rasprostre da vidi imaju li na sebi mrlja. Nakon što ih otrese, raspodijeli ih preostalim radnicama. Radnice u glas odgovore:


KOR

Pokrivače ćemo koristiti privremeno, dok se ona ne vrati.


KORAL

Kad bi došao netko nepoznat

I rekao da će sve biti dobro.

Imalo bi smisla nastaviti,

biti tvrdoglav i gladan.

Ne dolaze čak ni glasovi,

koji bi donijeli dobre vijesti.

Novine donose priču

o dostojanstvu rada

o pravu na rad

o poštenom radu

o radu koji je izgubio vrijednost.

Novine donose priču

o njima koji sebi oduzimaju pravo

na tri obroka dnevno,

da bi stekli pravo na radnim ugovorom

Zajamčena prava.

Kad ne bi osjećale grčeve u utrobi,

ovo bi bila čista poezija.


RECITATIV – NARATOR, NEZAVISNA NOVINARKA, RADNICA 2


NARATOR

Dan neće završiti dok se ne dogodi sve što je tom danu namijenjeno. Sunce još nije zašlo. Gladovanje još nije završilo svoj šesti dan. Radnice još ne znaju što će biti s njima. Dolazi Nezavisna Novinarka i donosi priču o onima koji su zauvijek ostali nezaposleni. Nezavisna Novinarka se predstavlja i kaže:


NEZAVISNA NOVINARKA

Ja sam Nezavisna Novinarka. Radim za nezavisne medije. Moj je posao istraživačko novinarstvo. Informacije koje donosim mogle bi vas uznemiriti. Iako se ne dotiču izravno vaše situacije, već onoga što bi vam se moglo dogoditi nakon što postignete svoje ciljeve.


NARATOR

Radnice se pogledaju i preumorne da bi odbile, pristanu saslušati što Nezavisna Novinarka ima reći. Prije no što joj dopuste da kaže što ima, Radnica 12 objavi:


RADNICA 12

Čini mi se da vidim mjesec.


NARATOR

Radnice zajedno s Nezavisnom Novinarkom pogledaju prema nebu, ali ni jedna od njih ugleda mjesec. Nezavisna Novinarka pogleda Radnicu 12 i kaže:


NEZAVISNA NOVINARKA

Mjeseca još nema. Prerano je. Pričinja ti se. Popij vode.


NARATOR

Radnica 12 posegne za bocom vode i ispije gutljaj. Zatim napravi kiseo izraz lica.


RADNICA 12

Voda je već bljutava od cjelodnevnog stajanja.


NARATOR

Nezavisna Novinarka, neznajući što bi rekla, napravi stanku koju radnice iskoriste i kažu:


KOR

Kad ostanemo bez vode nećemo imati ništa. To će onda biti pravo stanje stvari. Bit ćemo još jedino žive.


RECITATIV – NARATOR, NEZAVISNA NOVINARKA


NARATOR

Nezavisna Novinarka sjedne na ležaj koji je pripadao Radnici 1 i počne govoriti:


NEZAVISNA NOVINARKA

Nakon što vlasnik proglasi stečaj, ako ga proglasi, završit ćete na burzi.


KOR

To nam je jedan od ciljeva.


NEZAVISNA NOVINARKA

Mnogi umjesto posla, na burzi dočekaju smrt.


NARATOR

Radnica 12 spusti bocu vode, koju je do tog trena držala u rukama, na pod pored svog ležaja.


NEZAVISNA NOVINARKA

Ispričat ću vam priču o I.P. koji nakon trideset i dvije godine radnog staža svoju mirovinu nije doživio. Jedan je od četrdeset i pet onih koji su samo u prvih šest mjeseci ove godine s popisa nezaposlenih izbrisani zbog smrti.


NARATOR

Radnice se pogledaju. Zatim dlanom prijeđu preko lica kao da skidaju paučinu.


NEZAVISNA NOVINARKA

I.P. svoj je radni vijek proveo u pogonima pamučne industrije i kao tisuće drugih radnika u stečaju tvrtke ostao bez posla. U pedesetoj godini života prijavio se na Zavod za zapošljavanje. Vrijeme je prolazilo, a njega nitko nije trebao. Nije za njega bilo ni posla ni uvjeta za mirovinu. Kad je umro imao je 58 godina.

To je priča o I.P.


RADNICA 2

Nema baš sretan kraj.


NEZAVISNA NOVINARKA

Nema ni sretan kraj, ni poantu.


RADNICA 2

Onda nam je ispričaj do kraja.


NEZAVISNA NOVINARKA

Nema kraja.

Smrt je kraj.

I.P. nije jedinstven slučaj.

Mnogo je onih koji sa Zavoda odu na groblje.

Radnici koji se s dvadeset i pet ili više godina radnog staža nađu na burzi, nemaju gotovo nikakve šanse ponovo se zaposliti i zaraditi za život.

Nemoćni su osigurati si egzistenciju i doživjeti zasluženu mirovinu.

Osjećaju se odbačenima i nepotrebnima.

Skloni su depresiji.

Uvjereni su da su njihovo znanje i školovanje bili uzaludni.

Stresovi koje prolaze dobra su podloga za razvoj bolesti.

U posljednjih deset godina sa Zavoda za zapošljavanje zauvijek su izbrisana imena 6372 nezaposlena.


NARATOR

Šesttisućatristosedamdesetidvanezaposlena.

Nezavisna Novinarka je ostavila da broj izbrisanih imena visi u zraku među devetnaest preostalih Radnica i otišla. Nitko ne zna odakle je došla i tko ju je poslao i za koga zapravo radi.

U međuvremenu se pojavio Mjesec.


ARIA – RADNICA 4

Mjesec izlazi rano. Kad nema oblaka.

Između borova. Sporiji je od sunca.

Imaj milosti Mjeseče. Budi brži.

Budi brži.


KORAL

Umjesto u mrak mi gledamo u noćno nebo

Na kojem su jedino čudo mlažnjaci što trepere.

I dva okrugla Mjeseca umjesto jednog.

Mjesec i još jedan Mjesec odmah pored.

To je najveće čudo od svih čuda što smo ih ikad vidjele.

Najveće čudo u trideset godina radnoga staža.

Gledamo u nevjerici i prstima trljamo oči.

Nema svjedoka koji bi rekli da nismo lude.

Budimo one koje su zaspale i govorimo im

Pogledajte jedan Mjesec do drugog.

Mjesec do Mjeseca, oba jednako živa.

Najveće čudo što ćemo vidjeti,

Danas i do kraja naših života.


RECITATIV – NARATOR, GRADONAČELNIK


NARATOR

Kad je svanulo sedmo jutro, ispočetka je trebalo započeti dan. Miris pečenog kruha. Ispušni plinovi dostavnih kamiona. Šetači pasa. Mirni psi. Ništa nije ukazivalo na to da su nebom prošla dva Mjeseca kojemu su jedine svjedokinje bile radnice tekstilne industrije. Iako bi dan mogao biti kao i svaki drugi dan gladovanja, izgleda da tako neće biti.

Nenajavljeno im u posjetu dolazi Gradonačelnik u pratnji dviju Pomoćnica koje u rukama donose darove, i fotoreporterima. Gradonačelnik se neprobuđenim i gladnim Radnicama obrati s Moje dame i kaže:


GRADONAČELNIK

Moje dame.

Ne bih li vam olakšao ovu vašu muku i ublažio posljedice vaše ustrajnosti, donosim vam darove.

Darovi su znak moje podrške, ali nisu znak mojeg slaganja s vašim metodama.

Na vama je ipak da postupate zdravorazumski.

Bio sam s vama kad je bilo najgore. Posjedujem ne samo socijalnu inteligenciju, nego i dušu i srce.

Darovi su svježe ispečeni kolači. Ali svježe ispečeni kolači nisu jedini darovi.

Vi ste još u listopadu zatražile gradski prostor za svoju udrugu. Točno je da imamo stotine i stotine neiskorištenih prostora u vlasništvu grada koji propadaju a s kojima mi ne činimo ništa. Točno je i to da imamo stotine i stotine udruga koje čekaju prostor, ali vi, radnice imate prioritet.

Jedan prostor u Ulici braće Cvijića otići ćete pogledati, ako vam odgovara, to ćemo do petka riješiti.

Jeste li čule?

To ćemo do petka riješiti.

To je dar vašeg Gradonačelnika.

I ovi kolači.


NARATOR

Gradonačelnik rukom pokaže na dvije pomoćnice koje u rukama nose pladnjeve zamotane u masni papir.


KOR - PRVA I DRUGA POMOĆNICA, GRADONAČELNIK

To je najmanje što smo mogli učiniti za vas.


RECITATIV - NARATOR, PRVA I DRUGA POMOĆNICA


NARATOR

Radnice prihvate pladnjeve i ostanu stajati ne znajući kamo da ih odlože jer nema ni stola, ni stolica, ni klupa. Pored Radnica koje u ruci drže pladnjeve, stoji Gradonačelnik dok ga fotoreporteri snimaju. Prva i Druga Pomoćnica, zadovoljne dobro izvedenom akcijom, kažu:


PRVA POMOĆNICA

Takva pomoć bi svakome dobro došla.


DRUGA POMOĆNICA

Ima više od pet vrsta kolača. Svatko će pronaći nešto za sebe.


ARIA – RADNICA 13

Kad padne kiša i otjera darodavce,

Sakupi u čašu kapi svježe kišnice,

Iskopaj rukama malo gradske zemlje u parku

i zamijesi nekoliko vrsta kolača od blata.


RECITATIV – NARATOR, GRADONAČELNIK, RADNICA 2


NARATOR

Radnice stoje s pladnjevima u rukama dok Gradonačelnik skida masni papir i predaje ga Pomoćnicama koje papir presaviju na pola, pa opet na pola, pa opet na pola i tako sve dok papir ne bude veličine dlana. Papir nestane i ostanu samo kolači. Više od pet vrsta. Radnice gledaju u kolače složene kao za karmine. Svaki red jedna vrsta kolača. Na svilenoj čokoladnoj glazuri uhvatila se sparina novog dana.

Na početku sedmog dana, radnicama se diže želudac od slatkog dara. Da bi razbio njihovu mučninu, Gradonačelnik kaže:


GRADONAČELNIK

Kolače su, na moju inicijativu, dragovoljno darivali slastičarski obrtnici našeg grada. U znak podrške radnicama tekstilne industrije koje štrajkaju glađu već peti dan.


NARATOR

Radnica 14 ga prekine i kaže:


RADNICA 14

Gladujemo već sedmi dan.


NARATOR

Gradonačelnik se zagleda u krovove zgrada i zbroji nešto na prste.


GRADONAČELNIK

Od pet do sedam nije velika razlika. Ali sedmi dan treba otpočinuti, makar i od gladovanja. Nema ništa bolje nego s kolačima prekinuti gladovanje.

Jedite.

Izvolite.

Jedite.


NARATOR

Pomoćnice se nasmiju s odobravanjem i učine da Gradonačelnik bude zadovoljan samim sobom.


KORAL

Ruke su nam umorne od slatkih darova.

Zahvaljujemo obrtnicima i Gradonačelniku.

Ovu veliku gestu nećemo zaboraviti.

Iako nam izaziva refleks povraćanja.

Svih pet vrsta kolača donirat ćemo,

Građankama i građanima u prolazu,

Koji još uvijek cijene dobar desert

nakon obilnog ručka od tri slijeda.


RECITATIV – NARATOR, GRADONAČELNIK, POMOĆNICE, KOR


NARATOR

Nakon što su Radnice odbile darove, Pomoćnice preuzmu pladnjeve, a Gradonačelnik se srdačno i dugo rukuje sa svakom od Radnica, pogledavajući na sat, odsutan duhom, ali profesionalan. Gradonačelnik kaže Radnicama:


GRADONAČELNIK

Ako vam na bilo koji način još nečime mogu pomoći, slobodno se obratite mojim Pomoćnicama.


NARATOR

Radnica 15 istupi i prekine Gradonačelnika i kaže:


RADNICA 15

Bilo bi nam drago da dobijemo bilo kakvu informaciju o zdravstvenom stanju Radnice 1.


NARATOR

Radnica 16 nastavi:


RADNICA 16

O tome je li pri svijesti?


RADNICA 15

Ako je pri svijesti, je li počela jesti?


RADNICA 14

Ako je počela jesti, što joj daju da jede?


NARATOR

Gradonačelnik zbunjen i bez odgovora, pusti da mu jedna od Pomoćnica nešto prišapne, pa kaže:


GRADONAČELNIK

Adekvatno zbrinuta.

Vaša je suradnica adekvatno zbrinuta. Za sva dodatna pitanja slobodno se obratite mojim Pomoćnicama. One će preuzeti vaše zahtjeve. Imajte na umu da grad nije odgovoran za stanje u kojem se našla vaša tekstilna industrija. I da grad nije odgovoran za stanje u kojem ste se našle vi, radnice tekstilne industrije. Grad, ipak, ima sluha za vaše probleme. Kolače ćemo vratiti, iako je naša namjera bila pozitivno usmjerena, i podržati vašu odluku. Sada se moram pozdraviti s vama, jer kasnim u riblji restoran na ranije dogovoreni ručak.

Riba treba biti na meniju barem tri puta tjedno.


NARATOR

Gradonačelnik podigne ruku na pozdrav i ode. Pomoćnice ostanu s radnicama. Nastupi tišina. Prva pomoćnica zatim kaže:


PRVA POMOĆNICA

Lijep je dan.


NARATOR

Druga pomoćnica izvadi vizit kartu, pruži je Radnici 3 i kaže:


DRUGA POMOĆNICA

Ako bilo što trebate, ovo je broj na koji nas možete dobiti. Nadamo se pozitivnom rješenju vaše situacije. Kolače ćemo u vaše ime donirati.


NARATOR

Pomoćnice se rukuju s radnicama i odu. Radnice odgovore:


KOR

Najbolje da se vratimo u šator.


NARATOR

Radnice uđu u šator i svaka izvuče svoju plastičnu vrećicu. U vrećicama čuvaju čisto rublje i vlažne maramice. Polako se svlače i leđima okrenute jedna drugoj počnu vlažnim maramicama brisati tijelo.


ARIA – RADNICA 17

U uvjetima nedostojnim čovjeka,

peremo se vlažnim maramicama,

i pazimo da ne zaboravimo da smo žene.

Dok traje borba za opstanak,

Još uvijek mirišemo na žene,

i čuvamo dostojanstvo.


NARATOR

Ostavljamo Radnice da se peru.

Sljedećeg, osmog, dana, devetnaest Radnica će odustati od štrajka. Ipak, ovoga trenutka one to još ne znaju.

Ovoga trenutka, dok se peru vlažnim maramicama, Radnice nisu optimistične, ali ostaju pri odluci da gladuju i vjeruju da će njihovo odricanje imati smisla.

Ali njihovo odricanje neće imati smisla.


KORAL

Ono što slijedi tek će se dogoditi i nikome neće ići u korist.

Prelazimo iz danas u sutra koje je već odavno postalo jučer.

Prelazimo iz sedmog dana u osmi dan s dovoljno znanja o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti da ni prema jednome više ne gajimo povjerenje.

Prelazimo s Radnicama koje to uskoro neće biti.

Prelazimo sa sjećanjem na glad.

Prelazimo s nadom u čudo osmog dana.

S nadom i čudom kojih danas više nema,

Privodimo pasiju njenom kraju.


NARATOR

Osmog dana, na sastanku u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva Radnicama će biti obećano da će dobiti socijalnu i drugu pomoć koja će im omogućiti preživljavanje u okolnostima u kojima već pet mjeseci nisu primile plaće. Novinarima će reći ovo:


KOR

Prekidamo štrajk glađu jer nam je obećano da će nam biti omogućeno da počnemo živjeti od vlastitog rada.

Mi vjerujemo obećanjima.

Jer nam ništa drugo ne preostaje.

Ponavljamo da pet mjeseci nismo dobile ni lipe.

Ako se izjalove obećanja koja smo dobile na sastanku u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva, proglasit ćemo opći štrajk glađu u kojem neće sudjelovati samo nas dvadeset radnica.

Za sada prekidamo štrajk.

Čekamo socijalnu i druge pomoći.

Dok nam ne isplate ono što smo zaradile svojim radom.


NARATOR

No, i šesnaest mjeseci od prekida štrajka glađu, osim mršave socijalne pomoći, radnicama neće biti isplaćena ni lipa od pet neisplaćenih plaća. Glavno pitanje među radnicama i dalje će biti:


RADNICA 18

Kad ćemo napokon dobiti svoj zarađeni novac?


RADNICA 19

Ponavljamo da ovako dalje ne možemo nastaviti. Ne možemo!


RADNICA 20

Pet neisplaćenih plaća stvorilo nam je dugove iz kojih se trebamo izvući da ne završimo na cesti. Dugujemo bankama, za komunalije, obitelji i prijateljima.


NARATOR

Jedna od radnica koje su štrajkom glađu na Trgu Francuske Republike u Zagrebu upozorile hrvatsku javnost na propast nekadašnje kuće europske mode, nakon 16 mjeseci uzaludnog čekanja da im se isplati pet neisplaćenih plaća, ponovo će najaviti štrajk glađu. U najavi će reći:


RADNICA 13

Niti nakon 16 mjeseci nije nam sjela ni jedna lipa na račun, a dužni su nam po pet plaća i pola otpremnine. Poručujemo da smo spremne ponovno gladovati kako bismo upozorile hrvatsku vlast i javnost da je većina nas bez posla i bilo kakvih primanja.


NARATOR

Druga Radnica nastavit će:


RADNICA 19

Razočarane smo i jednokratnom socijalnom pomoći koju nam je najavio ministar gospodarstva. U teoriji svaka je od nas trebala dobiti tisuću kuna, u praksi mnoge nisu dobile ništa. Socijalne radnice traže milijun papira i dokaza…

Mi za to više nemamo snage.

Ja za to više nemam snage.


NARATOR

Prekinut će je Radnica 20:


RADNICA 20
Dobro da nas ne traže da im donesemo i povijest bolesti!


NARATOR

Radnice će biti nezadovoljne i paketima pomoći iz Grada. Radnica 10 će reći:


RADNICA 10

Dobile smo wc papir, kekse, kavu i vodu s aromom jagode. Sve je to lijepo, ali što ću ja sinu spremiti za ručak, kekse i wc papir?


NARATOR

U međuvremenu doći će do sukoba među Radnicama. Sukob će dovesti do javne tribine. Okupljene na tribini, radnice će objasniti:


KOR

Nije nas posvađao novac nego prijevara.


NARATOR

Razlog sukobu bit će nagrada “Zagrepčanka godine” koju grad Zagreb dodjeljuje na Međunarodni dan žena, 8. ožujka, građankama Grada Zagreba koje su svojim djelovanjem znatno pridonijele afirmaciji žena u društvu i u javnosti, afirmaciji ženskih ljudskih prava i ravnopravnosti spolova te postigle prepoznatljive rezultate na podizanju kvalitete života žena u Gradu Zagrebu s gospodarstvenog, socijalnog, humanitarnog i drugog stajališta, a koja će približno šest mjeseci od njihova štrajka, biti dodijeljena Radnici 3 uz sljedeće obrazloženje gradskog upravnog tijela, citiram: Za iznimni doprinos senzibiliziranju javnosti za probleme radnica u tekstilnoj industriji i predano zalaganje za ostvarivanje temeljnih ljudskih prava, Ustavom zajamčenih, prava na rad i zaradu, osnovnih preduvjeta očuvanja dostojanstva svakog građanina i njegove obitelji.
Bivša radnica Kamenskog, jedne od najvećih zagrebačkih tekstilnih tvornica, s tridesetgodišnjim stažom, nakon što im pet mjeseci nije bila isplaćena plaća i, unatoč zakonskim odredbama, nije bio pokrenut stečaj, predvodila je u osmodnevnom štrajku glađu i mirnim prosvjedima inicijativnu grupu od 20 radnica.
Odlučno su iznijele javnosti nepravilnosti u privatizaciji Kamenskog i započele borbu za svoja radnička prava skrećući pozornost na propuste društvenih institucija koje nisu poduzele ništa da zaštite radnice tekstilne industrije, zapostavljenog sektora u kojem je rad uvijek bio potplaćen. Najprije su odradile svoje puno radno vrijeme, a zatim prosvjedovale gladujući i spavajući pod vedrim nebom. 
Tom dostojanstvenom hrabrom gestom mali obespravljeni hrvatski radnik pokušava prizvati savjest ovog društva da se založi za društvenu pravdu i jednakost. 
I povijest kao da se ponavlja. 
Prosvjed radnica Kamenskog tako neodoljivo podsjeća na prve masovne proteste tekstilnih radnica za bolje uvjete rada i plaćen rad još 1857. godine, u čiji se spomen, preko sto godina, upravo 8. ožujka obilježava Međunarodni dan žena.

Okupljene Radnice objasnit će genezu problema:




KOR

Radnica 3 je nagradu dobila nezasluženo, budući da nije jedina koja je sudjelovala u borbi za opstanak tvornice.


NARATOR

Val nezadovoljstva izazvat će činjenica da nagrada sa sobom nosi i novčani iznos u vrijednosti od 50000 kuna. Okupljene radnice smatrat će da bi taj iznos bilo najpoštenije raspodijeliti, pa će reći:


RADNICA 7

Mislim da je ona jako dobro iskoristila našu situaciju. Sama se prijavila na natječaj, a mi ostale smo o tome saznale tek iz medija.


NARATOR

Prema riječima okupljenih Radnica, Radnica 3 će tijekom prijave za dodjelu nagrade dostaviti potpise potpore ostalih radnica, no zapravo će biti riječ o kopiji potpisa koje su prije nekoliko mjeseci sakupljale za podnošenje stečaja. Radnica 6 reći će:


RADNICA 6

To je zlouporaba naših potpisa koje smo sakupile za nešto sasvim drugo. To je kažnjivo!


NARATOR

Radnica 7 potvrdit će da se čula s Radnicom 3 koja će joj, na upozorenje da nije u redu da sama odlučuje kamo će novac od nagrade otići, telefonski poručiti:


RADNICA 3

Nije me briga, i nek ostale radnice rade što god žele.


NARATOR

Te će joj spustiti slušalicu.

Nakon novog najavljenog štrajka, radnice će na neko vrijeme utihnuti. Nije jasno koje će daljnje korake poduzeti.


ZBOR

Živci su nam uništeni.

Smijemo se mi i dalje,

no ispod toga bijeda i očaj.

Sjedimo u suzama.




NARATOR

U međuvremenu, šatori će biti uklonjeni. Plastične boce pokupit će oni koji žive od sakupljanja boca, a koji su nekada također bili radnici.

Radnicama i Radnicima neće ostati nikakvog traga.

Zaposleni će i dalje pognute glave brzohodno presijecati Trg Francuske Republike, zaobilazeći mjesto na kojem je dvadeset radnica pokušalo izboriti pravo na dostojanstven rad.

Građani će izvoditi pse na drugu stranu trga, daleko od mjesta na kojem su radnice gladovale.

Onda će, nekoliko dana nakon što šatori budu uklonjeni, doći radnici sa Zelenih površina i motornim pilama porušiti stabla s kojima su Radnice provele osam noći .

Danima će brujanjem pile parati zrak, varajući prolaznike da znaju što rade.

Posjeći će jedno stablo za svake dvije radnice, kao da im nije bilo potrebno stotinu godina da narastu.

Posjeći će ih jer ionako više nikome ne trebaju.


EPILOG

Zvuk motorne pile polako nadglasava velika, završna, zborska dionica u da capo formi, popraćena stihovima Wir setzen uns mit Tränen nieder,/We sit down in tears. U prvom dijelu zbor 1 i zbor 2 uglavnom su jednoglasni, dok u srednjem dijelu formiraju dijalog u kojem zbor 2 ponavlja Ruhe sanfte, sanfte ruh!/Rest gently, gently rest!, a zbor 1 odgovara Höchst vergnügt Schlummern da die Augen ein/In utmost bliss our eyes shall then fall asleep.

To su posljednje riječi prije ponavljanja koje je Bach označio s

p.

pp.

ppp.

Tiho.

Vrlo tiho.

Najtiše moguće.



Facebook! TwitThis